Ponedjeljak, Veljača 20, 2017

EtiopijaDvojica hrabrih Rusa koji su omogućili Seljanima "ulaz" na dvor cara Menelika II.

Braća Seljan bili su sasvim iznimni ljudi. Imali su velike sposobnosti i predispozicije, koje su stekli školovanjem, vojnom službom i radom i nesumnjivo svojim mentalnim sklopom.

No, činjenica je da se u tadašnjem, ali i današnjem svijetu puno talenata ne realizira. Mnogi sposobni ljudi ostaju nerealizirani i čak neshvaćeni jer im nešto nedostaje. Učiti od najboljih, od svojih mentora - najveće je blago u razvoju jedne uspješne osobnosti. Braća Seljan su to imali zahvaljujući dvojici sjajnih ruskih istraživača, vojnika i pustolova.

 

BulatovichAleksandr Ksavierevič Bulatovič (ruski: Алекса́ндр Ксаве́рьевич Булато́вич) rođen je 26. rujna 1870. godine, a zvan je kasnije i Otac Antoni. Njegova je obitelj bila plemenita, tako da mu je omogućila školovanje u liceju Carskog sela, te kasniju karijeru časnika u carskoj husarskoj gardi.

Iz ovoga se vidi da je Bulatovič bio vršnjak Mirka Seljana, te da je iz obitelji koja je bila u milosti ali i od povjerenja ruskoga cara. Značajni dio karijere počinje mu u dobi od samo 26 godina, kada je 1896. postao članom ruske misije Crvenog križa u Etiopiji, ali i povjerljivim čovjekom cara Menelika II. Zanimljivo je da je karijeru u Etiopiji započeo postavljajući rekord na maratonu deva, prilikom čega je susreo grofa Nikolaja Leontijeva, nimalo slučajno. U razdoblju od 1896. do 1899. Bulatovič je vojni savjetnik cara Menelika II, te je svakako bio u poziciji da daje preporuke za buduće angažmane stranaca, pa tako i Seljana.

U vrijeme Bulatovičeva angažmana Etiopija je ratovala s Italijom. On se priključio ekspediciji Rasa Wolde Giyorgisa te je prvi Europljanin koji je opisao provinciju Kaffa. Čak je pomogao Meneliku II da ju osvoji. Jednako tako, bio je prvi koji je stigao na ušće rijeke Omo u Rudolfovo jezero.

Poslije povratka u Rusiju 1899., Bulatovič dobiva srebrnu medalju ruskog Geografskog društva, te čin poručnika u husarima. No, 1903. poduzima veliki obrat u životu i postaje svećenikom, zaređenim u manastiru Skiti Andreou. Jednom se prilikom čak vratio u Etiopiju, kada je pokušao tamo osnovati manastir Pravoslavne crkve.

Godine 1907. postaje najprije svećenikom, a potom i vođom onomatodoksnog pokreta unutar Ruske pravoslavne crkve. I nakon što je pokret zabranjen 1913. nastavlja se boriti za njegove ciljeve i dogme. Bulatovič se bori i u Prvom svjetskom ratu, gdje je službeno vojni svećenik, a često predvodi i juriše za što dobiva visoka odličja.

Ubijen je u prosincu 1919. u nerazjašnjenim okolnostima, u vrlo turbulentnoj Rusiji tih godina nakon Oktobarske revolucije.


Leontijev

Nikolaj Stepanovič Leontijev, zvan i grofom Leontijevim (što je netočno, bio je grof Abai) (Ruski: Никола́й Степа́нович Леонтьев; rođen 26 listopada 1862.); bio je ruski časnik i vojni savjetnik, geograf i putnik, istraživač Afrike i pisac, prvi grof Etiopskoga carstva te veteran ratova – etiopsko – talijanskog te rusko-japanskog.

Poput Bulatoviča, i on je iz plemićke obitelji. Završio je carsku konjičku akademiju, te je služio u Ulanskoj regimenti. 1891. bio je časnikom kozačke regimente u Kubanu. Nakon dugog proučavanja Etiopije, dobio je priliku da tamo krene sa znanstvenom ekspedicijom podržanom do Akademije znanosti i Geografskog društva Rusije. Štoviše, zapovijedao je jedanaesteročlanim timom koji je probio led u odnosima dviju zemalja, dok je Leontijev uspio ostvariti osobno prijateljstvo s Menelikom II. Bilo je to toliko veliko prijateljstvo da je etiopski car s Leontijevim u Rusiju uputio svoje prvo diplomatsko izaslanstvo.

U prvom ratu Etiopije i Italije 1895., Leontijev je doveo vojnu misiju te uputio velike količine oružja Etiopiji, što su Talijani nažalost spriječili. Ipak, pobjedom kod Adue, etiopljani su obranili svoju neovisnost i to uz snažno sudjelovanje ruskih savjetnika.

Leontijev se ponovo otpućuje u Rusiju, da bi se u ljeto 1897. vratio, ovoga puta kao prvi imenovani grof Etiopije, postavljen za generalnog guvernera Južnih provincija – dobio je I etiopsko ime - grof Abai.

Ekspedicije i između toga organiziranje vojske (prvi suvremeni vojni bataljon, prva vojna glazba, čak i postrojba stranaca) bili su njegovi zadaci. No, zadobivena rana prisilila je Leontijeva da se vrati u Rusiju, da bi umro 1910. u Parizu, nakon čega je ipak pokopan u St. Peterburgu.

Sami otkrijte Etiopiju Mirkova vremena !

Pročitajte knjige ruskog pustolova Alexandera Bulatovicha.

Bulatovich

U zipu se na engleskom jeziku nalaze dva samizdat izdanja "With the armies of Menelik II" i "From Entoto to river Baro". Autor opisuje svoje avanture u Etiopiji Mirkova vremena.

ZIP skinite OVDJE