Utorak, Siječanj 24, 2017

Nakon završetka ekspedicionističke škole na red su došle dodjele diploma i zahvalnice našim dragim prijateljima koji su bili instruktori na školi: Božidar Fajs, Josip Tomičić Joga, Ante Maslov, Dražen Leš, Ljilja Vokić, Krešimir Raguž, Dubravko Halovanić, Viktor Šegrt.

Prikazan je dokumentarni film o radu škole koji nas je podsjetio i nasmijao na događaje koji su obilježili školu.

A nakon toga uslijedila je veselica uz zajedničko druženje!

Evo i galerije !

988873_316515905223583_3656557777290465663_n.jpg988959_316515765223597_4348353123528250791_n.jpg1450910_316515708556936_9066019632848203621_n.jpg1513783_316515515223622_8896061228972292119_n.jpg10341762_316515551890285_201548740085853617_n.jpg10488205_316515795223594_410941810180732361_n.jpg10525866_316515815223592_509846015864487699_n.jpg10625042_316515915223582_2555428195627109369_n.jpg10846169_316515425223631_6448091529912464684_n.jpg10850260_316515598556947_3439005556838595594_n.jpg10858367_316515475223626_3567287028829691783_n.jpg10868020_316515868556920_6547242533650991361_n.jpg10868078_316515381890302_6356967393533517841_n.jpg10881716_316515901890250_50223411111879237_n.jpg10882248_316515641890276_8646973479033520423_n.jpg10882330_316515665223607_5380864474518265416_n.jpg10885304_316515875223586_5031880628080865033_n.jpg

​Današnjim predavanjem i pokaznom vježbom pod nazivom "Osnove sokolarstva" završila je sa radom ovogodišnja Hrvatska ekspedicionistička škola u organizaciji CEIK-a braća Seljan koju je vodio predsjednik Mladen Kuka. Predavač i demonstrator na današnjoj stručnoj  radionici bio je Viktor Šegrt predsjednik Hrvatskog sokolarskog saveza i autor više stručnih knjiga iz ovog zanimljivog područja.

Da se podsjetimo prvi uvjet za sudjelovanje u ovoj jedinstvenoj školi u Hrvatskoj je prethodno završena "Opća planinarska škola" u organizaciji Planinarskog društva Karlovac (verificirana pri HPS-u). Potom su uz teoretska predavanja i praktične vježbe na terenu kroz 6 vikenda polaznici škole obradili sljedeće teme koje su im predavali sljedeći predavači : "Kretanje po teško pristupačnim terenima" - Mladen Kuka, "Osnove ronjenja"- Božidar Fajs, Tonči Maslov, Josip Tomičić-Joga, "Streličarstvo"- Dražen Leš, "Jahanje"- Ljilja Vokić, "Orijentacija i bivakiranje u prirodi" - Dubravko Halovanić i "Osnove sokolarstva"- Viktor Šegrt.

Svečana podjela diploma uspješnim polaznicima ekspedicionističke škole održat će se na vili Anzić u nedjelju 21. 12. 2014. sa početkom u 17 sati. Sa podjelom diploma na vili Anzić toga dana započinje trodnevno druženje karlovačkih planinara i ekspedicionista koje se nastavlja 22. 12. 2014. sa tradicionalnim proglašenjem najboljih u KA planinarstvu za 2014 god. koje organizira Planinarski savez grada Karlovca, a završava 23. 12. 2014. sa svečanim obilježavanjem 10-te obljetnice rada PD Karlovca. Sva tri događaja na vili Anzić planinari su prozvali "Dani otvorenih vrata karlovačkog ekspedicionizma i planinarstva".

Sokolarstvo CEIK 2014.

Sokolarstvo CEIK 2014.

Sokolarstvo CEIK 2014.

Sokolarstvo CEIK 2014.

Pripreme za Svjetsko prvenstvo u preciznoj orijentaciji koje će se održati od 22 do 26 lipnja 2015. u Karlovcu i Zagrebu odvijaju se po ranije zacrtanom planu i programu. Danas su glavni organizator ove značajne manifestacije Damir Gobec i koordinator za Karlovac predsjednik CEIK-a braća Seljan Mladen Kuka obišli terene oko šumarske škole (Arboretum) od kuda starta ova utrka. Tom prilikom primila ih je ravnateljica Šumarske škole gđa Đurđica Janjanin i obećala pomoć u organizaciji ove važne športske manifestacije za grad Karlovac.

Važno je za istaći da je Hrvatska i aktualni svjetski prvak u ovom športu. Od prije svoju pomoć i angažman u ovoj manifestaciji najavili su i članovi CEIK-a braća Seljan, ali i ostalih planinarskih društava grada Karlovca. Pokrovitelj ove značajne svjetske športske manifestacije na kojoj se predviđa sudjelovanje oko 30 zemalja je gradonačelnik grada Karlovca Damir Jelić.

Na slici : Damir Gobec, ravnateljica Šumarske škole Đurđica Janjanin i Mladen Kuka

SP u preciznoj orijentaciji Karlovac 2015.

 

​Unatoč lošim vremenskim prilikama espedicionistička škola CEIK-a braća Se​ljan koju vodi predsjednik Mladen Kuka i ovog vikenda nastavila je sa svojim aktivnostima. Ovoga puta polaznici škole obrađivali su teoretski i praktički dvije teme : "Orijentacija u prirodi" i "Izrada bivka (skloništa) od priručnih (prirodnih) sredstava". Predavač i demonstrator bio je član UO-a CEIK-a i jedan od osnivača ove udruge brigadir Dubravko Halovanić. Polaznici škole su kroz ove interesantne teme imali priliku naučiti kretati po prirodi uz pomoć karte i kompasa, izrađivati skloništa od granja, paprati i ostalih prirodnih sredstava, kao i paliti vatru od mokrih grančica i lišća.

Mladen Kuka : "Mislim da je loše vrijeme dobro poslužilo za stjecanje nekih novih iskustava polaznicima škole, jer upravo pod tim okolnostima mogla su doći do izražaja stečena iskustva i vještine koje su polaznici ove škole savladali u dosadašnjem tijeku espedicionističke edukacije". Škola završava idućeg vikenda predavanjem i praktičnom vježbom iz "Osnova sokolarstva" koje će održati Viktor Šegrt predsjednik Hrvatskog sokolarskog saveza".

Tjedan ranije, ​polaznici škole prvo su odslušali predavanje iz povijesti CEIK-ovih ekspedicionističkih aktivnosti koje je održao voditelj škole Mladen Kuka na vili Anzić.  Predavanje je obuhvaćalo dvije CEIK-ove ranije ekspedicije i to "Tragom braće Seljan po crnom kontinentu" (Kenija, Etiopia), a potom i predavanje o usponu na najviši vrh najviši Islanda Hvannadalshnukur . Nakon toga budući ekspedicionisti preselili su na teren Konjičkog kluba Karlovac, gdje im je instruktorica jahanja Ljilja Vokić održala predavanje o jahačkim vještinama. Nakon teoretskog predavanja svaki polaznik škole "odvozio" je probnu vožnju na četveronožnom kopitaru, konju Rikiju.

Na nekim našim ekspedicijama upravo jahanje je bilo ključna disciplina za uspješnu realizaciju postavljenih ciljeva. Da se podsjetimo, na najznačajnijoj ekspediciji CEIK-a braća Seljan, Gran Pajaten u Peruu 2001 god. članovi ekspediciji kao vjerovatno prvi Hrvati uspjeli su prejahati Ande. Također i na ekspediciji na Island članovi CEIK-a imali su priliku isprobati svoje jahačke vještine i to na Equus-u Scandinavicusu autohtonom konju kojeg se može susresti samo na tom otoku.

bivakiranjel1.jpgbivakiranjel2.jpgbivakiranjel3.jpgjahanjel1.jpgjahanjel2.jpgjahanjel3.jpgjahanjel4.jpg

U prostorijama Saveza gorskih vodiča hrvatske u Zagrebu predsjednik CEIK-a braća Seljan Mladen Kuka​ održao je predavanje iz ciklusa "Tragom braće Seljan po zelenom kontinentu" -Misterij Gran Pajatena. SGVH je inače prva i jedina samostojna strukovna vodička organizacija u Hrvatskoj. U ovoj prestižnoj i najelitnijoj vodičkoj organizaciji u Hrvatskoj članovi su i neki od istaknutih karlovačkih planinara i alpinista : Vlado Furač, Marina Šojat, Biljana Bekić , a od prošle godine i članovi PD Karlovca Gordana Škrtić, Ivan Grčić i Mladen Kuka. Nakon nekoliko predavanja koja je predsjednik CEIK-a braća Seljan održao u Zagrebu brendiranje poznatih svjetskih istraživača braće Seljan nastavit će se do kraja godine u još nekoliko gradova.

Na slici : Predsjednik CEIK-a braća Seljan Mladen Kuka sa predsjednikom SGVH Željkom Gobecom i dijelom vodstva te službe.

Predavanje SGV

Ekspedicionistička škola u organizaciji Centra za ekspedicionizam istraživanje i kulturu braća Seljan radi već desetak dana. Uvodno predavanje o pojmu ekspedicionizma i povijesti ekspedicionizma u gradu Karlovcu održao je na vili Anzić predsjednik CEIK-a i voditelj škole Mladen Kuka. Polaznici su uglavnom već educirani planinari koji su prošli školu PD Karlovac, te sada dopunjavaju svoja planinarska znanja učenjem ekspedicionističkih vještina.

Ekspedicionistička škola CEIK-a 2014.

Praktična vježba kretanja po teškim terenima održana je u nedjelju u Parku prirode Žumberak - Samoborsko gorje na lokalitetu kanjona Slapnice. Suočeni sa visokim vodostajem vode, preprekama polomljenog drveća i ostalim ekstremnim uvjetima budući ekspedicionisti sa uspjehom su savladali postavljene zadatke i prepreke. Po obilasku kanjona polaznici škole su posjetili arheološki lokalitet "Zidane pećine". Taj terenski praktikum mogao bi se nazvati tradicijom CEIK-a, jer ovaj zahtjevni teren koji doista možemo nazvati pravom divljinom, pruža odlične uvjete za snalaženje u prirodi.

Polaznici ekspedicionističke škole u organizaciji CEIK-a braća Seljan potom su ovog vikenda obradili  temu iz osnova ronjenja. U suradnji sa roniteljskim klubom Karlovac održano je u sjedištu CEIK-a na vili Anzić teoretsko predavanje pod nazivom "Osnove ronjenja" a predavač je bio istaknuti karlovački ronitelj i tajnik najstarijeg roniteljskog kluba Karlovac Božidar Fajs.

Praktični dio roniteljskih vještina polaznici ekspedicionističke škole odradili su na bazenu MV Trend Wellness&Fitness centra. Uz Božidara Fajsa u praktičnom radu sudjelovali su kao instruktori istaknuti karlovački ronitelji i pioniri ovog športa u gradu na 4 rijeke Tonči Maslov i Josip Tomičić - Joga.

Nakon praktikuma, Mladen Kuka voditelj škole je rekao: "Posebno sam zadovoljan što su temi Osnova ronjenja sudjelovali kao predavači i instruktori istinske legende i začetnici tog športa u Karlovcu Tonči Maslov, Božidar Fajs i Josip Tomičić - Joga. Sljedeća tema koju obrađujemo je "Osnove streličarskog športa" koju će demonstrirati naši prijatelji "Dubovački streličari“. Predavač i glavni moderator ove radionice je Dražen Leš.

Evo male galerije iz dosadašnjeg tijeka škole.

Ekspedicionistička škola CEIK-a 2014.

Ekspedicionistička škola CEIK-a 2014.

Ekspedicionistička škola CEIK-a 2014.

Ekspedicionistička škola CEIK-a 2014.

Ekspedicionistička škola CEIK-a 2014.

Ekspedicionistička škola CEIK-a 2014.

Na Danu udruga u Karlovcu sudjelovali su yajedniñki Udruga Novi život, Centar „Braća Seljan“ i PD Karlovac. Zajednička je nakana bila podržati i propagirati skorašnju zajedničku akciju  „VAŽNA JE VOLJA – HODANJEM DO ZDRAVLJA“.

Udruga “Novi život” okuplja oboljele od karcinoma, leukemije i malignih bolesti, te želi senzibilizirati javnost i svjedočiti o pobjedi nad rakom, leukemijom i ostalim malignim bolestima.

Njezini članovi svojim javnim djelovanjem žele skrenuti pozornost svojih zdravih sugrađana na činjenicu da se svatko može naći u toj situaciji, ali isto tako i da pojedniac nije usamljen.

Akcija pješačenja kreće u subotu 4. listopada 2014. god. od Arena centra (Zagreb), starom cestom do Jastrebarskog. U nedjelju, 5. listopada 2014. god. hodanje se nastavlja iz Jastrebarskog prema Karlovcu.

Za sve informacije i prijave za sudjelovanje u akciji kontaktirati Udrugu “Novi život” - predsjednik gosp. Ivan Mandić, na br.mob.: 097 621 9573 do 1. listopada 2014. god. radi rezervacije autobusa koji će voziti sudionike akcije do Arena centra u Zagrebu.

Važna je volja

Važna je volja

 

“Važna je volja – hodanjem do zdravlja” nova je, ali i stara akcija koju pokreću planinari PD Karlovac i ekspedicionisti CEIK „Braća Seljan“, zajedno sa nedavno utemeljenom udrugom “Novi život”, koja okuplja oboljele od karcinoma, leukemije i malignih bolesti

Naime, „Hodanjem do zdravlja“ dugogodišnja je akcija koju je osmislio Mladen Kuka, a koja je desetljećima okupljala Karlovčane željne zdravijeg načina života. To se nastavilo kroz „Karlovačke pučke šetnje“, koje su postale zaštitni znak aktivnosti CEIK-a. Sada se sve to nastavlja kroz pješačenje od Zagreba do Karlovca, kako bi na taj način javnosti predstavili ovu novu Udrugu. Udruga “Novi život” osnovana je u srpnju i okuplja više od 20 članova, kazao je njezin predsjednik Ivan Mandić, koji je naglasio da je jedan od ciljeva prikupiti sredstva za one članove kojima je to potrebno, radi troškova liječenja koji počesto nisu maleni.

Kako je najavio predsjednik CEIK-a Mladen Kuka, preko Planinarskog saveza grada Karlovca, pozvat će i sve ostale planinarske udruge da se u što većem broju uključe u pješačenje. Ono je planirano za vikend sredinom rujna i zamišljena je u dvije etape. Kreće se u subotu od Arena centra starom cestom do Jastrebarskog, a u nedjelju se iz Jastrebarskog nastavlja prema Karlovcu. No, sve će ovisiti o vremenskim prilikama.

Jedan od razloga okupljanja u Udruzi “Novi život” je i pružanje pomoći oboljelima u alternativnom liječenju, istaknuo je dopredsjednik Udruge Danko Fajt. Za oboljele od karcinoma važno je da promijene način života, prije svega način prehrane, a to svojim primjerom potvrđuje i sam Mandić. Na tom tragu žele urediti svoj eko vrt na području Netretića, kako bi imali ekološki uzgojenu hranu koja je važna u liječenju ovih teških bolesti. Mandić također poziva zainteresirane da se uključe u Udrugu “Novi život” na način da se jave na broj mobitela 097 621 9573.

Uz moždani i srčani udar, prema statistikama maligna su oboljenja najveći ubojica na području Karlovačke županije. 

Hodanjem do zdravlja

Foto: Karlovački tjednik

Centar za ekspedicionizam, istraživanje i kulturu "Braća Seljan" obilježio je u utorak sedamnaest godina djelovanja i 139 godina od rođenja Stjepana Seljana. Tim povodom predstavnici CEIK-a Braća Seljan, predvođeni predsjednikom Mladenom Kukom, postavili su vijenac na kuću Seljanovih na Gazi.

-Već tradicionalno svake godine na ovaj dan postavljamo vijenac na kuću Seljanovih u povodu naše obljetnice i rođendana Stjepana Seljana. Uz Stjepana Seljana vezana je i naša buduća ekspedicija, koja će biti održana iduće godine u Guatemali. Naime, Stjepan Seljan je provodio istraživanja u toj zemlji. U organizaciji te ekspedicije pomaže nam naš član Mladen Postružnik, koji živi u Guatemali, istaknuo je predsjednik CEIK-a Mladen Kuka. 

Svečanost obilježavanja sedamnaest godina postojanja CEIK-a i rođendana Stjepana Seljana održana je u večernjim satima na prostoru kod Vile Anzić. Predsjednik CEIK-a Mladen Kuka podnio je izvješće o radu u proteklih sedamnaest godina, te posebno o aktivnostima u prošlih godinu dana.

-Kod osnivanja CEIK-a "Braća Seljan" bila mi je glavna ideja promocija grada Karlovca kao grada istraživača. Počeli smo s terenskim istraživanjima o Mirku i Stjepanu Seljanu, a ekspedicije su se počele redati kao na filmskoj traci. Sve što smo zamislili, mi smo realizirali. Sada imam novu inicijativu i uskoro krećemo u realizaciju, a to je da se u Karlovcu napravi spomenik Mirku i Stjepanu Seljanu, rekao je Mladen Kuka.

U redovno članstvo CEIK-a primljen je istaknuti planinar Davor Dijačić. Svečanosti kod Vile Anzić bili su nazočni brojni gosti i uzvanici. Nakon službenog dijela svečanosti, ekspedicionistička fešta trajala je do dugo u noć. (b.o.)

17 godina CEIK-a braća Seljan

17 godina CEIK-a braća Seljan

Intervju: Mladen Kuka, predsjednik Planinarskog saveza grada Karlovca i CEIK „Braća Seljan“

BRENDIRANJE SELJANA JE BRENDIRANJE KARLOVCA

Umjesto dugačkog uvodnika i nabrajanja svega što Mladen Kuka jest, prelazimo odmah na stvar. Jer, intervjui se rade da bi intervjuirani sam rekao ono što treba reći. Zato, 10 pitanja i 10 Kukinih odgovora, ekskluzivno za naš mali portal.

CEIK uskoro slavi 17 godina postojanja. Osnovan je 1997. godine, dakle u prošlom stoljeću. Zanimljiva je priča o stvaranju te ideje, koja nije zapravo nikada bila malo detaljnije ispričana. Ispričaj ju sada, ali malo opširnije.

Priča počinje davno, odnosno mojim početkom bavljenja planinarstvom početkom 70-ih godina prošlog stoljeća. U to vrijeme planinarstvo u Karlovcu započelo je s kvalitetnim visokogorskim usponima, budio se je jedan avanturistički duh kod dečkiju (nažalost manje kod cura) iz moje  generacije, a naravno i kod mene. Sredinom tih sedamdesetih godina stasala je u Karlovcu jedna sjajna generacija karlovačkih planinara, alpinista i speleologa pod budnim okom mojeg i prijatelja i mentora Rude Starića zvanog Juca. Podsjetiti ću samo na neke koji su mi ovog trenutka prvi pali na pamet: Mladen Strukan, braća Dijačić, Dubravko Butala, Drago Tropčić, Vlado Furač, Marijan Pavlović, Antun Petrekanić, Danko Resanović, Željko Obradović zvani Crni, Željko Konstanjšek zvani Kosta i ostali.

Karlovački planinari sedamdesetih

Planinarski karlovački junaci na okupu.

Svoja osnovna znanja koja sam stekao na školama u okviru PSH-a, danas HPS-a (alpinističkim, speleološkim, GSS-a, vodičkim, markacističkim, zaštite prirode i na kraju instruktorskim) bez imalo ljubomore i sa jednom jedinom željom da podignem kvalitetu planinarstva prenosio sam na sve svoje kolege i kolegice kod kojih se je probudio "mikrob pustolovine u krvi" kao i kod mene.

Do sada sam vodio ili sudjelovao na preko 30 planinarskih, speleoloških , ili ekspedicionističkih škola na kojima sam prenosio svoje znanje i ljubav prema planinarstvu stotinama Karlovčanki i Karlovčana. I to UVIJEK i BESPLATNO bez ikakve osobne financijske naknade ili bilo kakve upisnine i sl. Slijedila je 1979. god.i I Karlovačka visokogorska ekspedicija te uspon na vrh Afrike Kilimanjaro, kojoj sam s 21 godinom života bio i vođa. Taj najsjajniji uspjeh karlovačkih planinara koji će ostati zauvijek ispisan zlatnim slovima u povijesti karlovačkog planinarstva zajednički su ostvarili : Mladen Strukan, Mladen Dijačić, Vlado Furač, Drago Tropčić, Danko Resanović i ja.

Preskočit ću period do 1997. godine kada sam vodio ekspediciju na najviši vrh svijeta, na 6310 m visoki Chimborazo (mjereći od središta zemlje) na kojoj su ispenjana još tri teška vrha među kojima i najviši aktivni vulkan svijeta Cotopaxi. Ta ekspedicija bila je i početak jednog velikog prijateljstva između mog dragog prijatelja Mladena Postružnika i mene i "zamašnjak" sljedećih ekspedicija na sve kontinente koje smo zajedno osmišljavali. Po povratku sa te ekspedicije postao sam zasićen s radom u planinarskoj organizaciji i dolaskom sve većeg broja ljudi za koje smatram da im tu nije mjesto, predložio sam svojem sada već nezaobilaznom prijatelju i u neku ruku djelu obitelji Mladenu Postružniku osnivanje prvog hrvatskog explorer kluba CEIK-a braća Seljan.

CEIK Braća Seljan u Africi

Na jednom od putovanja tragom Seljana, negdje u Africi.

Smatrao sam da osnivanjem takve organizacije prije svega nastavljamo bogatu tradiciju hrvatskih istraživača iz grada Karlovca (Mikić, Tadić, Lukšić, pa u neku ruku i Požežanin Lerman koji je neko vrijeme živio u našem gradu) i razvijamo jedan novi internacionalni brend Karlovca. Mladen je tu ideju s oduševljenjem prihvatio i krenuli smo u "posao".

Organizacijsku shemu (poučen lošim iskustvom u planinarskoj organizaciji) postavio sam na način da nam u članstvu nije potrebna masovnost, već isključivo kvaliteta. Članovima CEIK-a ubrzo su postali znanstvenici (npr. Dr. Milan Kruhek), športaši (svjetski prvak u stolnom tenisu Dragutin Šurbek), crkveni autoritet (Drago Balvanović - Peru) i općenito ljudi iz javnog života RH koji su na neki koristan način pronosili slavu grada na četiri rijeke i RH u cjelini. Taj pristup zadržali smo do danas. Prvi članovi CEIK-a  bili su a i do danas ostali prijatelji koji su krenuli sa mnom i Postružnikom, a došli su iz planinarskog miljea. Nakon neizbježnih prvih porođajnih muka započeli smo sa terenskim istraživanjima života dvojice najvećih hrvatskih istraživača, ekspedicionista ali i PLANINARA braće Mirka i Stjepana Seljana po Južnoj Americi i Africi, odnosno sa projektom "Tragom braće Seljan" po zelenom ili crnom kontinentu. Našu silnu energiju i ljubav prema rodnom gradu koju smo unijeli u tu ideju uskoro su zamijetili i izvan granica naše zemlje. Putopisi, predavanja, izložbe, uređenje ruševnog  i devastiranog objekta (vila Anzić), brojna priznanja, ali i brojne uspješne ekspedicije izvan projekta tragom braće Seljan, ishođenje poštanske marke sa likovima braće Seljan i stotine drugih aktivnosti zasigurno ne mogu pobrojati u ovom prvom pitanju.

Osnovna i glavna nit vodilja bila nam je i ostala ljubav prema gradu Karlovcu, promoviranje povijesnih osoba iz grada Karlovca, humanizam, ukratko čovjekoljublje (svugdje po svijetu) i ljubav prema Domovini (na žalost ne ovakvoj kakva je sada).

Kuka predaje karlovački Miljokaz

Uvijek lokalpatriotski: Miljokaz kao simbol Karlovca u rukama gradonačelnika Pataza.

Koje su temeljne vrijednosti koje je CEIK donio gradu Karlovcu, ali i u nacionalnim razmjerima?

Djelom sam na ovo pitanje odgovorio u prvom pitanju. Prije svega to je jedan internacionalizam i želja da Karlovac promoviramo u svijetu na jedan prepoznatljiv, orginalan i malo drugačiji način. Podsjećam da je činjenica da je Mirko Seljan otkrio misteriozni Gran Pajaten upravo naša zasluga i plod terenskih istraživanja CEIK-a. Da smo tom činjenicom ispravili stoljetnu nepravdu Karlovčaninu i Hrvatu Mirku Seljanu i na taj način ga postavili u svjetskim razmjerima na mjesto koje mu je oduvijek zbog tog njegovog otkrića i pripadalo. A to je uz bok znamenitom otkrivaču Machu Picchua Hiramu Binghamu i time dokazujući da njegovo otkriće, otkriće "malog Hrvata" (tada čak i bez države-domovine) nije ništa manje vrijedno od puno razvikanijeg otkrića "velikog Amera". Iz svih oruđa i oružja smo pucali ne bismo u tome uspjeli. Putopisi, predavanja, izložbe, silna lobiranja, što je na koncu okrunjeno i izdavanjem poštanske marke sa likovima naših sugrađana koja je upravo i izdana na stotu godišnjicu tog povijesnog Mirkovog otkrića ali na žalost i njegove tragične smrti. Dakle uspjeli smo postići da i na ovakav simboličan način naši sugrađani nakon 100 godina ponovo proputuju svijetom, pronoseći slavu svojeg imena , ali i imena rodnog grada Karlovca.

Postružnik i Kuka

Na putu prema Pajatenu: (s lijeva) Postružnik i Kuka u Andama 2001.

Kako vidiš CEIK u godinama koje dolaze? Kojim smjerom ide projekt Tragom braće Seljan, ima li mjesta i za druge buduće ideje?

Osnovna ideja koja je do sada obilježila rad CEIK-a ide i dalje u istom smjeru. Nastavljamo istu stvar, jer je izuzetno dobra i donijela je velike rezultate. Eventualno ćemo morati mijenjati alate kojima ćemo to u budućnosti ostvariti. Trenutno radim na ideji da se u Karlovcu na primjerenom mjestu postavi spomenik braći Seljan, nešto kao što su Norvežani napravili sa spomenikom otkrivaču/osvajaču Južnog pola Roaldu Amundsenu u Oslu. Ovom prilikom ću samo natuknuti i ponoviti da je Karlovac iz prelaska iz pretprošlog u prošlo stoljeće bio grad još nekih slavnih istraživača (Mikić, Lukšić, misteriozni Tadić pa i sam Lerman, hrvatski Livingstone). Dakle ima "štofa" i za daljnje akcije.

Iako je 2014. godina za CEIK godina žustrih aktivnosti, valja odmah naglasiti projekte koji će se protegnuti i 2015. Koje su to aktivnosti?

2014. godina započela je uspješnom ekspedicijom u Peru, koja je također iz projekta "Tragom braće Seljan" (po zelenom kontinentu). Nastavak godine pokušavam iskoristiti za kadroviranje budućih članova CEIK-a i to kroz obavezno "kaljenje" kroz naše bratsko društvo PD Karlovac. To je odličan način da se "bolje upoznamo" i vidimo jesu li ili nisu pojedinci sposobni za takve akcije. Članstvo u CEIK-u ponavljam nije ispunjavanje nečijih željica i naslikavanje po medijima, već jedan ozbiljan, društveno koristan i odgovoran posao. Iduću godinu započet ćemo sa ekspedicijom u Guatemalu gdje  je nakon Mirkove smrti živio i radio Stjepan Seljan. Na putu će nam se pridružiti i jedan od osnivača CEIK-a i tajnik Mladen Postružnik koji već nekoliko godina živi i radi u toj prelijepoj zemlji, ali i vrijedno prikuplja korisne informacije vezane za sam projekt TBS.

Istraživač Kuka u Peruu

Idila istraživanja: udaljena koliba, osama, neizvjesnost...

Kako si uz vođenje CEIK-a od početaka do danas vrlo prepoznatljiv, a uz to imaš i niz funkcija u planinarstvu, sportu općenito, možda bi bilo dobro demistificirati jednu stvar ovdje. Mladen Kuka je sam postao institucija. Kako osobno to kanaliziraš i kako općenito gledaš na ulogu pojedinca u odnosu na mnoštvo projekata koje pokrećeš i vodiš?

Kad se nešto voli to čovjeku nije ni teško raditi. Planinarstvo, ekspedicionizam, šport, kultura  cijelo su vrijeme prisutni u mojem životu. Drugačije ne znam i ne bih želio živjeti. Konstantno u pokretu i posvećenost tim idejama ispunjava me srećom. Često karikiram svoj stil i dugovječnost sa konstatacijom da bi bilo bolje kada bi svoj staž u planinarstvu i ekspedicionizmu (43 god.) mogao zamjeniti za radni staž (33 god.) Šalim se, ne bih ništa mijenjao. Ipak je ovo prvo ljepše i bolje da traje čim duže.

Ne volim biti lažno skroman i fulirati da mi ne godi ovaj tvoj naziv za moje djelatnosti "institucija Mladen Kuka", jer nisi prvi koji me tako naziva. U zadnje vrijeme sve više me tako etiketiraju. Da nešto postigneš u životu osim talenta potreban je i "krvavi rad", upornost i sistematičnost. Uostalom svoj karakter sam dokazivao i penjanjem na vrh Afrike Kilimanjaro (skoro 6000 m) sa slomljenim rebrima i 21 godinom života, zatim 1989. godine kada sam istraživao jamu Jazovku i bio na "crnim listama" UDBE i to zahvaljujući svojim "kolegama planinarima" koji su me "cinkali" kao i u mnogim drugim situacijama. Uloga pojedinca mislim da je uvijek presudna.

Kuka i Zora Seljan

Sa Zorom Seljan.

Uz sportsku dimenziju, CEIK je određen kulturom. I gdje je ta nesretna kultura danas, u krizi i besparici, ali prije svega krizi stanja duha u Hrvatskoj?

Športska dimenzija CEIK-a i kultura su dvije komponente koje su isprepletene i neraskidivo povezane . Bez fizičkih napora (športska dimenzija) sigurno da ne bi mogli rješavati ni intelektualni dio naših terenskih istraživanja (ekspedicija). Nažalost i sam znaš koliko truda i rada sam uložio da bi pojedinim dobro uhljebljenim mediokritetima iz športa i kulture u Karlovcu objasnio što je to šport i što je kultura u ovoj našoj specifičnoj djelatnosti. No ni najveći idioti ne mogu biti prepreka  upornosti i argumentiranosti. Ipak  sam ja "institucija", ali i "povijesno zagarantirana osoba ovoga grada". Hahaha ! "Stanje duha u Hrvata" je produžena ruka nerada, nekompetencije i uhljebljivačke politike u športu, kulturi , turističkim zajednicama...., ukratko svuda!

Slavi li Hrvatska Seljane na pravi način i dovoljan način? Mogu li Seljani postati, ako već nisu, karlovački brand koji bi gradu dao snažniji identitet, točnije, ima li Karlovac dovoljno dobar identitet? Tu mislim na činjenicu da je brendiran kao grad - zvijezda, dok je notorna činjenica da tu nekadašnju zvijezdu danas ne priznaje ni UNESCO kao kulturnu baštinu, pa onda kažemo da je grad na četiri rijeke, a on kao da bježi (arhitektonski i prostorno) od svojih rijeka, pa onda ga brendiraše kao grad susreta, a nitko živ se tu ne susreće osim poneke političke stranke. Gdje smo mi Karlovčani, eto tako lijepo brendirani od ljudi koji nisu Karlovčani, odnosno, nije li vrijeme da se sami malko brendiramo?

Hrvatska zasigurno nedovoljno "slavi" naše Seljane. Uostalom od koga se je dok se nije pojavio CEIK moglo išta korisno o njima pročitati ili saznati? Ni od koga! Do dolaska CEIK-a "istina" i faktografija svodila se je na dosadno prepisivanje njihovih životopisa od strane povijesničarskih šarlatana, vrlo često i netočno. Tko je do našeg dolaska na scenu znao išta o povijesnom otkriću Gran Pajatena? Opet nitko! Sprdačinu su nastavljali u Karlovcu kada su u svojim pisanijama veličali pojedince, naravno ne iz Karlovca, kao velike poznavatelje života naših slavnih prethodnika i pokušali marginalizirati naš rad. I opet im je bio "uzaludan vam trud svirači" (pjeva moj omiljeni bend Prljavci) te smo na koncu snagom argumenata razobličili našu općepoznatu žabarsku zločestoću i glupost. U Karlovcu se ipak vidi pomak u brendiranju braće Seljan, naravno time i brendiranja grada i to opet ponavljam zahvaljujući CEIK-u.

Marka s likom braće Seljan

O jezgri, projektima vezanih za jezgru ne bih jer mi je ta tema naprosto degutantna i dosadna, ali istovremeno i jednostavna za riješit. Problem jezgre sigurno neće riješiti arhitekti (karlovačko-zagrebačka opće priznata elita) i mudrovanje uz skupe projekte koji nikad neće biti riješeni. Topla voda je već odavno "izumljena". Povijesna jezgra postoji i nikakva arhitektonska (višemilijunska) mudrovanja ju neće oživjeti. Zvjezdu mogu revitalizirati samo i isključivo povratak  "živih " ljudi u jezgru. Kao prvo treba vratiti "drveni plac" sa čijim je premještanjem i nastupila smrt jezgre. Povući bakice sa sadašnje tržnice i osloboditi ih plaćanja dadžbina sljedeće 3 godine. Oživjeli bi obrti, čak predviđam da bi i stari gradski "šekret"imao barem 2 zaposlenika. Također, omekšali bi na taj način i stav vlasnika sadašnje tržnice. U čemu je problem da uz crkvu kao i svagdje u svijetu bude i plac kao dio povijesne tradicije? Zar po takvu pamet treba ići u Zagreb i "proučavati" Dolac koji Zagrepčani nisu nikada maknuli od katedrale? Nikad! Jedino pozitivno u jezgri je Veleučilište i studenti koji daju život tom dragom kvartu.

Kako si svjetski putnik iznad svega, kako gledaš na naše žabarske turističke napore? Činjenica jest da nam dolazi nešto više posjetitelja nego ranije, ali je i činjenica da koncepcijski nemamo pojma što bismo s njima a kamoli da razvijamo projekte koji bi nas vratili do stare nekadašnje slave grada lova i ribolova.

Pitanje turizma u Karlovcu zahvaljujući radu Turističke zajednice smatram krajnje nebuloznim. Naime, opet se pokušava otkriti "topla voda" u Karlovcu, koja je već odavno otkrivena. Da se nadležni (dobro plaćene stručne službe u karlovačkom turizmu) hoće bar minimalno angažirati i vratiti u prošlost, karlovački turizam bi procvao. I opet ponavljam bez otkrivanja tople vode. Kakav je trud TZ-e uložen u razvoj tradicionalnog lovnog i ribolovnog turizma? Nikakav, a kakvu tradiciju smo imali prije rata? Seoski i avanturistički turizam gdje je? Nigdje! OPG-ovi i njihovo sudjelovanje u turističkom životu Karlovca i okolice? Nigdje osim pojedinačnih aktivnosti i to bez značajnijeg angažmana TZ.

Iz rubrike jeste li znali : prije par godina 20-ak ljudi iz seoskog turizma među kojima sam i ja bio (avanturistički turizam) pohađalo je šestomjesečni tečaj po programu EU i položilo za licencu "Voditelj u seoskom turizmu". Tko je iz TZ ikada pokušao sa nama obaviti kakav organizirani sastanak i pokušao sa takvim stručnim osobama napraviti kakvu razvojnu strategiju turizma u Karlovcu i okolici? Nitko, nikada! Nikakva dobra sudbina ne očekuje ponos grada Karlovca, a to je Muzej domovinskog rata na Turnju, koji je nastao isključivo i jedino vrijednim radom i angažmanom mog dragog prijatelja brigadira Halovanića (naravno, jednog od osnivača CEIK-a i člana Uprave od prvog dana).

Kuka afro look

U mlađim se danima Kuka furao na afro frizure.

Stari grad Dubovac? Jad, tuga i tragedija!  Kao svjetskog putnika, kako si me nazvao, i čovjeka koji je dosta toga vidio, a koji ima i službene stručne reference iz TZ nije niko nikada pitao za "junačko zdravlje". Teško je gotovo nemoguće pokrenuti tu višegodišnju učmalost, letargiju i nečiju "nirvanu" u tim djelatnostima. Za vrijeme g. Jundre Nikolića uz 10 fotokopiranih letaka postizani su bolji rezultati u promidžbi karlovačkog turizma nego danas uz sva moguća računala i 10 puta više zaposlenih! Možda je takav stil rada i uvjetovao nastanak poznate pjesme "Ne dirajte mi ravnicu"?

Kako gledaš na sadašnje gradske manifestacije, od Dana piva do malo kulturnijih projekata? Može li vila Anzić još i više biti usmjerena na neke manifestacije, okupljanja pored projekcija, škola, izložbi koje sada nudi sugrađanima?

Generalno gledajući u Karlovcu se dešava dosta dobrih stvari. Dani piva to zasigurno već duže vremena nisu. Za mene je to jedan beskorisni "vašar". Ja sam bio u Njemačkoj, na Oktober festu koji se razlikuje od Dana piva ko dan od noći! Kao prvo bi Ustavom zabranio na toj manifestaciji "cajke" i bilo kakve skupe bendove i to ne zbog mog glazbenog ukusa,već bi Dani piva da ih ja organiziram bili kulturna i folklorna manifestacija grada Karlovca okolice. Nošnje, KUD-ovi i sve ono što propagira našu lokalnu autentičnost i prepoznatljivost. Od bendova bi isključivo dozvolio nastup karlovačkim bendovima i mladim glazbenicima da si na taj način nešto zarade i promoviraju svoju glazbu. I točka! Bajke tipa da bi to utjecalo na posjećenost su glupost i demagogija prvog reda. Prvo kako takav pristup ne škodi posjećenosti u Munchenu? Prvo iz razloga što su Nijemci prvaci svijeta ne samo u nogometu nego i u domoljublju i lokalpatriotizmu, a i što im je u konačnici nakon 3-4 pive svejedno tko svira. (uostalom k'o i meni). Što se tiče vile Anzić ona je zasigurno postala zahvaljujući CEIK-u kultno i kulturološko mjesto grada Karlovca otvoreno svim ljudima dobre volje. Okupljalište ljudi iz kulture, športa, prirodnjaka........naravno da možemo još bolje i na tome radim.

Kuka i Seljani

Dobrodošlica s drajsanom: to se sprema Seljanima ako ikada uskrsnu i doplove vremeplovom u suvremeni Karlovac.

O budućnosti CEIK-a sam već pitao. Namjerno, jer sam za kraj ostavio jedno sasvim drugačije pitanje: da netko uspije vremeplovom otići po braću Seljan, pa ih dovede na vilu na čašicu razgovora, što bi ih pitao, a što bi im objasnio - što se sa gradom, sa njima i nama dogodilo u to stoljeće otkada je Mirko poginuo, a sva čarolija seljansovske pustolovine i istraživanja bila je okončana?

Prvo bi popili čašicu finog drajsana, a onda bi uz logorsku vatru nastavili priče iz davnine. Prvo moje pitanje bi bilo mogu li s njima u vremeplov da i ja malo uživam u tim romantičnim vremenima. Karta bi bila u jednom smjeru. Mislim da su i oni konačno sretni što negdje sa neba mogu vidjeti da je netko u Karlovcu, Hrvatskoj pa i svijetu shvatio pravi smisao njihovog života i nastavlja njihovu životnu priču. Priču koju nitko nikada neće moći ispričati do kraja. Nama u CEIK-u je to u dobroj mjeri uspjelo.

Stranica 1 od 3