Ponedjeljak, Veljača 20, 2017

Pročitajte intervju predsjednika CEIK-a i PSGK Mladena Kuke koji Vam prenosimo iz "Karlovačkog tjednika"

Kuka

Mladen Kuka poznati je karlovački sportski djelatnik. Član je Upravnog odbora Karlovačke sportske zajednice, te član Upravnog odbora Saveza sportova Karlovačke županije. Predsjednik je Planinarskog saveza grada Karlovca i prvi čovjek Centra za ekspedicionizam, istraživanje i kulturu "Braća Seljan".  Mladen Kuka ove godine obilježava četrdeset godina bavljenja planinarstvom, a to je bio povod za razgovor s ovim neumornim sportskim djelatnikom.

Kako se osjećate nakon tolikih godina u planinarstvu?

-         Četrdeset godina je planinarstvo dio mog života. To je vrlo značajna stvar za mene. Mogu reći da sam planinarstvu posvetio veći dio svog života, jer sam počeo s dvanaest godina. Rano sam počeo i ostao do danas u planinarstvu. Ako se radi o ozbiljnom bavljenju planinarstvom, onda je to vrlo zahtjevan sport. Planinarstvo ima niz segmenata, to su alpinizam, speleologija, orijentacija, skijanje i slobodno penjanje. Svatko može pronaći nešto za sebe. I ljudi u godinama mogu planinariti po nižim gorjima.

Gdje je karlovačko planinarstvo u Hrvatskoj?

-         U samom vrhu. Ispred nas su Zagreb, Rijeka i Split, a mi smo tu među najboljima. To je rezultat dugogodišnjeg kvalitetnog rada u karlovačkom planinarstvu.

Kakav je interes Karlovčana za bavljenje planinarstvom?

-         Jako dobar. Mogu reći da je iznad svih očekivanja. Planinarski savez grada Karlovca organizirao je ove godine čak tri planinarske škole. Interes je bio zaista velik, pa smo morali organizirati čak tri škole. Inače se godišnje organizira jedna planinarska škola.

Tko su polaznici planinarskih škola?

-         Pretežno su to mladi ljudi, ali ima i onih srednjih godina i nešto starijih ljudi. Meni je posebno drago što se u planinarske škole upisuje dosta mladih ljudi. Njih moramo odgajati da vole prirodu i da se bave sportom. Stariji su tu da uživaju u aktivnostima u prirodi i da održavaju tjelesnu kondiciju. Jako sam zadovoljan brojem ljudi u tri planinarske škole i mislim da smo ove godine napravili ozbiljan posao.

U četrdeset godina bilo je niz zanimljivih događaja. Što bi istaknuli?

- Teško je danas govoriti o nekim posebnim usponima, jer je napravljen ogroman napredak u opremi, tehnici i prehrani. Zahvaljujući tome i jedna slijepa osoba popela se na Mount Everest. Kada smo radili uspon na Kilimanjaro prije 32 godine, to je bio pothvat, a danas više nije. Uspjehom smatram i uspon na Chimborazo, najviši vrh svijeta mjereno od središta zemlje. Tu su i usponi na nekoliko vrhova u Africi, ali i nekoliko zahtjevnih uspona na vrhove u Europi. Sve u svemu bilo je niz atraktivnih i zanimljivih planinarskih avantura.

Da je planinarstvo sport, dokaz je i što je ženska ekipa koja se popela na vrh svijeta izabrana prije dvije godine za najbolju žensku ekipu u Hrvatskoj. Surađivali ste u tom projektu. Kakvi su vaši dojmovi?

-         2009. godine četiri Hrvatice su se popele na Mount Everest. I ta je ekipa izabrana za tu godinu za najbolju sportsku ekipu u našoj zemlji. To je bilo veliko priznanje za njih, ali i za kompletno hrvatsko planinarstvo. Surađivao sam s ekspedicijom, a kasnije je u Karlovcu održano i predavanje o tom pothvatu. Mi smo jedna od rijetkih zemalja iz koje se na vrh svijeta popelo više žena nego muškaraca.

Član ste Upravnog odbora Karlovačke sportske zajednice. Kako se karlovački sport snalazi u recesiji?

-         Moram reći da se sve skupa nekako održava. Imamo malo sredstava za podijeliti, ali se trudimo da svi dobiju. Sada je velika obaveza i na vodstvima klubova, jer nema čekanja da netko nešto udijeli. Moraju se samo boriti. U ovoj besparici ne mogu klubovi biti inertni, moraju poduzeti sve da bi opstali. Moraju se javljati na natječaje, ako ne pokušaš, nećeš niti dobiti. Sponzora je sve manje, pa natječaji ostaju kao nekakav spas. Velika stvar koju je napravila Karlovačka sportska zajednica je trinaest plaćenih trenera u prioritetnim klubovima. To je značajna i bitna pomoć klubovima, jer na taj način imaju riješene sportske učitelje. Uz to Karlovačka sportska zajednica ima tri vozila s kojima klubovi mogu ići na natjecanja. I to je značajna pomoć. Činimo koliko možemo da pomognemo klubovima da opstanu u ovoj teškoj financijskoj situaciji.

U Karlovcu ima puno klubova, možda u nekim sportovima i previše. Što mislite o tome?

- U pravu ste. No, mi ne možemo zabraniti osnivanje novih klubova, no to ne znači da će taj klub dobiti novac. Postoje kriteriji. Bilo je puno klubova na papiru, a mi smo nedavno brisali sa spiska dvadesetak takvih klubova, koji godinama nisu slali izvješća o radu i zapisnike sa skupština. Dugo smo to tolerirali, ali sada smo to jednostavno prekinuli. Klubovi koji ne djeluju, ne mogu biti u članstvu. Ponavljam, ne znači da je dovoljno biti član Karlovačke sportske zajednice da bi se dobio novac. Moraju se ostvariti određeni rezultati i moraju se ispuniti određeni kriteriji. Sredstva dobiju samo oni klubovi koji to zasluže na sportskim terenima.

Iako je financijska kriza, karlovački sport nema krize rezultata. Kako to komentirate?

-         Što su teži uvjeti, karlovački sportaši su uspješniji. Kad ima novaca onda treba manje truda, kad je manje novaca treba više truda. Da, u pravu ste rezultati su na visokom nivou. Tu dolazi do izražaja entuzijazam. Evo primjera iz planinarstva. Instruktori koji vode planinarske škole ne dobivaju naknadu. Dva i pol mjeseca rade i troše svoje vrijeme i benzin. Uz  predavanja, vode polaznike i na izlete. To je njihov doprinos planinarstvu. Mi u Karlovačkoj sportskoj zajednici pokušavamo što više pomoći klubovima na logističkom planu. Za sada nema nekih većih problema.

Planinarski savez grada Karlovca nedavno je otvorio "Seljanovu šetnicu". Koliko Karlovčani koriste ovu šetnicu?

-         Jako smo zadovoljni. Bio je to pun pogodak. Brojni građani se rekreiraju na šetnici, koja je duga sedam kilometara. Šetnica vodi od kuće Seljanovih na Gazi do Vile Anzić. Po šetnici se može i trčkarati.

Planinarski savez grada Karlovca radi na monografiji o karlovačkom planinarstvu. U kojoj je fazi projekt?

-         Taj projekt ovisi o financijama. Mi smo tehnički zapravo u finišu posla. No, kada će monografija ugledati svjetlost dana ovisi o financijskim sredstvima. Jako smo dobro ekipirani, a na čelu ekipe je poznati karlovački planinar Rudolf Starić.

Može li se planinariti i tijekom jeseni i zime?

-         Ovo je dobro pitanje. Nekada se planinarenje smatralo ljetnim sportom, a sada se planinari u sva godišnja doba. Mnogi misle da je puno atraktivnije planinariti po zimi.

Koje sportove volite pogledati?

-         Idem često na rukometne i košarkaške utakmice. Volim pogledati i borilačka natjecanja, posebno taekwondo. Prijatelj sam s uglednim majstorom Miroslavom Brežanom, a i djeca su mi se bavila ovim sportom.

 

B. Obradović