Kukin životopis je zastrašujući.

Preletjela sam ga pogledom i nije mi bilo jasno kad je sve to stigao i u čemu se je sve okušao. Ono što me nije začudilo je njegova energija i sposobnost da ljude potakne, pokrene ih. I  sama sam bila pokošena njegovim darom i završila sam u rupi. Možda zato danas tako uživam među zvijezdama. Da vam pojasnim, Kuka je bio moj učitelj iako nije baš jako star. Naime, tijekom srednjoškolskih dana, početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, učlanila sam se u PD”Dubovac” i upisala speleološku školu. Bili smo sjajna ekipa, a Kuka je bio zaslužan za poticanje našeg sportskog, istraživačkog duha. Danas, s ove vremenske distance, mislim si, kako sam bila hrabra i avanturist, što samo govori u prilog tome da sam postala sredovječna gospođa.

Daniela tinejdžerica uživala je u ranim jutrima u prirodi u okolici Karlovca svladavajući osnove, prve korake jednog speleologa. Kuka me je naučio vezati  čvorove, tehniku penjanja, spuštanja, ponašanja špiljskih ljudi. Otkrio mi je ljepotu hrvatskog podzemlja i naučio me je da to nisu samo mračne  i vlažne rupe. I danas se sa zadovoljstvom prisjećam dva prvomajska odlaska na Paklenicu. Ili spuštanja nas tečajaca niz kulu starog grada Dubovac. Zamislite što sam sve radila. Mogli biste reći- mladost, ali nipošto i ludost jer nije bilo mjesta improvizaciji i nepromišljenosti. Kuka je sve pomo planirao, organizirao, nadgledao i sudjelovao i uvijek sam se osjećala sigurno. Čak kad sam se spuštala do Jopića pećine, na užetu kojem dolje ne vidite kraj. Kuka nas je postavljao precizno, poput švicarskog sata. A noćenje u Jopićki je jedna od onih ekskluzivnih životnih priča koje se poslije s ponosom pričaju unucima. Rijetki se time mogu pohvaliti.

Danas sam tipična osoba s asfalta, premalo u dodiru s prirodom  i ponekad sa samom sobom. Moja kratka  speleološka karijera dogodila se davno, ali uz osvjetljavanje mračnih zakutaka špilja, omogućila mi je da posvjetlim neke svoje mrakove, riješim strahove, pomaknem granice, iskušam se i upoznam. Nije to podatak koji se može mjeriti s ekspedicijom na Kilimanjaro ili Tragom braće Seljan, ali za mene je to neprocjenjiv, najvažniji dio Kukinog životopisa.

Danijela