Kralj hodnika

Moj prvi susret s Mladenom Kukom bio je za vrijeme gimnazijskih dana. Mladen je bio kralj hodnika. Za vrijeme odmora zabavljao je djevojke, među kojima je bio vrlo omiljen. Već sam tada čuo da se bavi planinarstvom.

Kada se karlovačka ekipa popela 1979. godine na Kilimanjaro, Mladenu je kao vođi te ekspedicije porasla popularnost, a njegov ugled među planinarima bio je sve veći. Godine su prolazile, a ja sam počeo živjeti od novinarstva, pa sam i češće počeo dolaziti u kontakt s Mladenom Kukom. Dok sam bio djelatnik Hrvatskog radio Karlovca često je dolazio kod nas u redakciju, a svaki puta bi donio nove informacije. Kada je osnovao Centar za ekspedicionizam, istraživanje i kulturu Braća Seljan, često sam s njim radio razgovore u radijskom programu. Moje poznanstvo s Mladenom Kukom prešlo je u prijateljstvo.

Mladen je postao aktivan u niz sportskih klubova, a ušao je i Upravni odbor Karlovačke sportske zajednice i Upravni odbor Saveza sportova Karlovačke županije. Kada sam trebao dobrog sugovornika po pitanju sporta, planinarstva i sličnih tema zvao sam Mladena Kuku. Za nas novinare on je zaista zahvalna osoba, uvijek spremna na suradnju.

Bio sam s Mladenom Kukom i na jednom putovanju po Americi i moram reći da je bilo zaista zanimljivo, ali i vrlo ugodno. U mojim televizijskim emisijama Mladen Kuka je čest gost i po reakcijama gledatelja, on je čovjek koji ima što reći. Čest sam gost u Vili Anzić, koja je Mladenu drugi dom. Ovog ljeta sam radio razgovor s Mladenom Kukom ispred Vile Anzić u vrlo čudnom terminu. Bilo je to prije njegovog odlaska u Skandinaviju, a snimanje je bilo u nedjelju oko osam sati. Naravno, odmah nakon snimanja popili smo prvu jutarnju kavicu.

Obojica smo zaljubljeni u Karlovac i tvrdimo da smo pravi Karlovčani, te volimo "njuškati" po karlovačkoj povijesti. U povijesti našeg grada ima puno zanimljivih osoba, koji su označili vrijeme u kojem su živjeli. Mladen Kuka dao je veliki doprinos svome gradu i već je sada zaslužio svoje mjesto među zaslužnim Karlovčanima.

Bobisa

Sa crnom djecom u selu Bobisa u Keniji; usred negostoljubive prirode pustinje Gal Gal, gostoljubivo je ljudsko srce.