Ponedjeljak, Veljača 27, 2017

Dočekala nas je širokim osmijehom u Guatemala Cityju, u najljepšem dijelu grada. Hostel Xamanek nosi ime majanskog boga putnika. I bio nam je naklonjen: u Guatemali smo izvršili sve zacrtano i popeli se na krov Centralne Amerike. I opet nas je čekao Xamanek, imali smo par dana za razgledanje metropole. Ana nam je pomogla i bila je na raspolaganju, čak nas je povela svojoj frendici, ministrici za ženska pitanja. I tako smo upoznali žensku stranu ove zemlje.

Ana Cristina je svako jutro dolazila nasmijana i dobre volje, brinula je za naš doručak koji toliko mrzimo, ispitivala nas je o Hrvatskoj. I što se dogodilo? Ostali smo prijatelji.

I dođe naša Ane u posjet našoj zemlji. Vidjela je Istru, Gorski kotar, Karlovac. I bila je iznenađena. U Opatiji je povikala «Ljudi, pa ovo je ljepše od Nice i St. Tropeza». A žena zna, jer je francuska državljanka uz to.

I vrati se naša Ane u Guatemalu s hrvatskim dresom. Vatreni. Igra se Mundijal, a cijela joj brojna familija navija za Brazil (Guatemala je malo, hm, deficitarna). A Ane navuče dres hrvatski, naša polja vatrena, i ode u veliki lokal, gdje se gledaju utakmice. Kad, na vrata ulazi još jedan «kockasti». Konsternacija. «Dobar dan, ja sam Slavko Ivić, potomak Hrvata» - kaže čovjek. I tako se oformio blok «vatrenih» u Guatemala Cityju.

Poslije smo u dopisivanju otkrili još nekoliko hrvatskih obitelji, a i jednu peruansko-hrvatsku obitelj u Madridu.

Zaključak: Hrvatska je izgubila od Brazila u nogometu, Hrvatska je dobila srce u Guatemali, u stvarnosti i zauvijek.

 

Ana Cristina i ministrica Gabriela