Ponedjeljak, Veljača 20, 2017

Ekspedicije CEIK-a medijski su možda najpoznatiji dio rada Centra. Oko polovice naših putovanja ticalo se istraživanja rada i života braće Seljan, pogotovo smrti Mirka Seljana. Taj dio programa ekspedicija nazivamo Tragom braće Seljan. No, uz to, bilo je tu još zanimljivih ekspedicija u druge dijelove svijeta.

Odaberite ekspediciju... navedene su kronološkim redom. Uz ekspediciju nalazi se i link na pripadajući putopis.

 

Chimborazo 1997. - ekspedicija u Ekvador na kojoj je nastala ideja o CEIK-u

Tragom braće Seljan 1 po Južnoj Americi - šest zemalja JA 1998.

Tragom braće Seljan 2 po Africi - Etiopija i Kenija 1999.

Od Petrograda do Pariza (TBS 3) - u spomen 102. godine starog Mirkova pothvata 2000. godine

Havaji - 2000. godine i uspon na Mauna Keu

Gran Pajaten 2001. TBS 4 - u pohode gradu u peruanskoj prašumi

Zapadnom obalom SAD-a - putovanje 2001. godine

Island i Polarni krug - u ledena prostranstva 2002. godine

2700 km Amazonom TBS 5 - spuštanje niz najveću rijeku 2003.

Vijetnam 2003. - Hanoi i zaljev Ha Long

Terra Australis - uspon na Mt. Kosciusko u Australiji 2004.

Krug Guatemalom 2005. TBS 6 - i uspon na najviši vrh centralne Amerike

Chachapoyas 2006. TBS 7 - prvo istraživanje mjesta pogibije Mirka Seljana

Dolina Huayabambe 2007. TBS 8 - drugo istraživanje

Osmi kontinent 2008. - Novi Zeland

Vulkani Italije 2009. - Etna i Vezuv

Balkansko ljeto 2010. - Bugarska i njezine planine

Vrhovi Sjevera 2011. - Švedska, Norveška, Danska i ostalo

Olimp 2012. - Uspon do Zeusova prebivališta

Patagonija - Peru TBS 9 2013. - sa krajnjeg juga Čilea u Peru, do grada Bolivara

Ararat 2013. - Do počivališta Noine arke

Peru 2014.: Prijateljstvo (TBS 10)

 

Llame

Llame u Boliviji: foto Mladen Postružnik

 

Službeni naziv: EKSPEDICIJA CHIMBORAZO 1997.

Neslužbeni naziv: Čimbo

Ekspediciju je organizirao Mladen Kuka, tada predsjednik PD "Dubovac". Kao vođa ekspedicije popeo sa na sva četiri vrha, a u ekipi je bio i novinar Mladen Postružnik, tada tajnik PD Dubovac.

 

Politički nemiri u Ekvadoru

 

U siječnju i veljači 1997. ekspedicija je boravila u Ekvadoru i kretala se sljedećim rasporedom:

18. siječnja - polazak zrakoplovom iz Budimpešte za Amsterdam, te iz Amsterdama za Quito,

19. - 21. siječnja - boravak na Nizozemskim Antilima, otok Curacao,

22. - 24. siječnja - boravak u Quitu i aklimatizacija osvajanjem vrha Pasachoa (4.200 m),

25. - 26. siječnja - osvajanje najvišeg aktivnog vulkana na svijetu - Cotopaxi (5.897 m)

27. - 28. siječnja - boravak u Quitu,

28. siječnja - dolazak u Riobambu, 350 km južno od Quita, polazište za Chimborazo, počinju neredi i demonstracije u Ekvadoru,

1. - 3. veljače - osmorica iz ekspedicije osvajaju Tungurahuu (5.016 m),

4. - 8. veljače - prisilni boravak u Hotelu Whymper, Riobamba, zbog nemira i državnog udara,

9. - 10. veljače  - osvajanje Chimboraza (6.310 m)

11. veljače i dalje - povratak prema Quitu i u domovinu.

Vođa ekspedicije: Mladen Kuka

Ostali događaji: Odigran je i košarkaški sportski susret u Salezijanskom koledžu u Riobambi koji su Karlovčani izgubili s pol koša razlike. Ostvareni su kontakti s nosiocima vlasti – distrikta Chimborazo i grada Riobambe.

Ekspedicija Chimborazo 97 inicirala je i dala novi poticaj zamrlom karlovačkom ekspedicionizmu, koji je u razdoblju iza rata bio naročito oživljen ekspedicijom na Kilimanjaro 1979. Tada su se u čast 400 godina postojanja grada Karlovca na krov Afrike (5.895 m) popeli Mladen Kuka, Mladen Strukan i Mladen Dijačić, kasniji članovi CEIK "Braća Seljan".

Na ovoj je ekspediciji niknula ideja o osnivanju zasebne udruge ekspedicionista, po uzoru na Explorers Club iz Londona, posvećene radu i djelu braće Seljan.

 

 

Uspon na vulkane

 

Članovi ekspedicije:

Mladen Kuka, vođa ekspedicije

Dubravko Butala, zamjenik

Vlatko Stipetić

Željko Ivasić

Goran Majetić

Mladen Postružnik

dr. Amirudin Talakić, liječnik

Branko Šavor

Darko Dobrović

Branimir Kuka

Službeni naziv: EKSPEDICIJA "TRAGOM BRAĆE SELJAN PO JUŽNOJ AMERICI 1998."

Neslužbeni naziv: Od Pacifika do Atlantika

 

Znak

 

Utemeljenjem CEIK "Braća Seljan" počelo je ostvarenje projekta terenskog istraživanja rada braće Seljan. Prva ekspedicija pažljivo je planirana i okupljena je ekipa koju su činili:

Mladen Kuka - vođa ekspedicije,

Mladen Strukan - zamjenik, voditelj organizacijskih poslova,

Mladen Postružnik - novinar,

Dražen Ostrman - snimatelj,

Dubravko Belan - pomorac,

Josip Šut, logistika

Krunoslav Golubić, logistika

Mladen Dijačić - logistika.

 

Članovi ekspedicije u Boliviji

Članovi ekspedicije u Boliviji, lokalitet Tiwanaku

 

Raspored kretanja ekspedicije:

Put zrakoplovom na relaciji Beč - London - Rio - Santiago

21. siječnja - dolazak u Santiago i organizacija daljnjeg puta prema sjeveru, boravak kod g. Jure Gojanovića, posjet hrvatskom veleposlanstvu i veleposlaniku Blaževiću, susreti u hrvatskom klubu Estadio Croata,

24. siječnja -prijelaz pustinje Atacame do Antofagaste,

25. - 26. siječnja - boravak u Antofagasti i susreti u hrvatskim klubovima, susret s magnatom Andronikom Lukšićem,

27. siječnja - put za Aricu,

29. siječnja - prijelaz u grad Tacna u Peruu i odlazak za Nazcu,

30. siječnja - boravak u Nazci i razgledavanje povijesnih nalazišta i linija u pustinji,

31. siječnja - 4. veljače - boravak u Limi i kontakti s iseljenicima, prijem kod počasnog konzula g. Branka Fištrovića i u klubu Hrvata "Dubrovnik", kod predsjednika g. Marka Burina,

5. - 7. veljače - mini ekspedicija u peruansku prašumu (Cerro de Pasco - Huanuco - Tingo maria - Los Milagros i natrag), postavljanje spomen-ploče Mirku Seljanu,

8. i 9. veljače - Lima,

10. - 13. veljače - boravak u Cuzci i posjet izgubljenom gradu Machu Picchu,

14. veljače - boravak u gradu Puno na jezeru Titicaca,

15. - 17. veljače - boravak u La Pazu, Bolivija, uspon na planinu Chacaltaya (5.400) metara ostvarili svi članovi ekspedicije,

18. - 19. veljače - posjet lokalitetu Tiwanaku, put preko Orura za grad Cochabamba,

20. - 21. veljače - boravak u Cochabambi kod počasnog konzula g. Drage Muževića,

22. - 25. veljače - boravak u gradu Santa Cruz de la Sierra, prijem kod počasnog konzula Roberta Jakubeka, susreti s ministrom gospodarstva Bolivije Ivom Kuljišem Fuchtnerom, industrijalcem Silvijem Marinkovićem, prefektom države Santa Cruz Zvonimirom Matkovićem te u gospodarskoj komori države.

 

 

Znak

 

Susret s Ivom Kuljišem

 

26. veljače - 1. ožujka - put na jug Bolivije i prijelaz sjeverom Argentine do Asunciona,

1. i 2. ožujka - put Paragvajem,

3. i 4. ožujka - boravak na slapovima Iguazu,

5. i 6. ožujka - put do Rio de Janeira,

7. - 13. ožujka - boravak u Riju, susreti s članovima obitelji Seljan, Zora Seljan i Antonio Olinto, Moeme Seljan, Janko Seljan, te drugima, posjet gradu Ouro Preto u pokrajini Minas Gerais i postavljanje spomen ploče Stjepanu Seljanu.

Ekspedicija je ostvarila cilj da se obiđu sve lokacije rada Seljana u Južnoj Americi. Boravak u Tingo Mariji, prolazak Paragvajem i dijelom Brazila bili su izuzetno opasni, a cijela je ekspedicija po kopnu prešla oko 15 tisuća kilometara što govori o velikome naporu.

 

Ploča u Los Milagrosu

Službeni naziv: EKSPEDICIJA "TRAGOM BRAĆE SELJAN PO AFRICI 1999."

Neslužbeni naziv: Seljanville

Na drugoj ekspediciji u Afriku nastavljen je projekt, a glavni su ciljevi bili dolazak do rijeke Omo i istraživanje postoji li lokalitet Seljanville. Taj su vojni logor kao svoju drugu rezidenciju osnovala braća Seljan početkom 20. stoljeća, a iz nje su vodili projekt razgraničenja neovisne Etiopije i engleske kolonije Kenije.

 

Planiranje puta

 

Na put su krenuli:

Mladen Kuka - vođa ekspedicije,

Mladen Postružnik - zamjenik, novinar,

Dražen Ostrman - snimatelj,

Mladen Dijačić - logistika,

dr. Srećko Božičević, znanstvenik - geolog,

Željko Car,

Krunoslav Mihić i

Dominik Pavičić.

 

Otkrivanje ploče u Seljanvilleu

Otkrivanje ploče u uporištu Seljanville

 

Raspored kretanja ekspedicije:

19. lipnja 1999. - Nairobi (Kenija)

23. – 27. lipnja - Nairobi - Isiolo - Marsabit - Moyale

28. – 30. lipnja - Moyale (Etiopija) - Yabelo - Konso – Omorati

1. srpnja - Seljanville

2. srpnja - Seljanville - Konso - Arba Minch

3. – 11. srpnja – Arba Minch - Addis Abeba

Povratak u Hrvatsku zrakoplovom preko Jedde (Saudijska Arabija) i Milana (Italija).

Prvi dio ekspedicije, put do etiopske granice bio je izuzetno opasan zbog banditizma i političke situacije, te nedostatka prometnica. Uz to, ekspedicija se suočila s boravkom u divljoj afričkoj prirodi.

Ekspedicija je cilj ostvarila dolaskom na rijeku Omo, prijelaskom rijeke i pronalaskom sela Selange (koje vuče korijen iz riječi Seljan), te prolaskom uz veliki dio etiopsko-kenijske granice.

Put do etiopske prijestolnice bio je također težak i zahtjevan.

 

Znak

Seljanville

Seljanville

 

Feljton

Službeni naziv: OD PETROGRADA DO PARIZA 2000.

Neslužbeni naziv: Petrograd

Ekspedicija je u znak sjećanja na pješački pohod Mirka Seljana krenula iz Karlovca do Petrograda, preko Slovenije, Austrije, Slovačke, Poljske i Rusijom do cilja. Iz polazne točke, Petrograda, ekspedicija se kretala Mirkovim putem, koji je on pješice prešao za otprilike 110 dana. Put je uključivao prolazak Rusijom, Letonijom, Litvom, Poljskom, Njemačkom, Belgijom i Francuskom.

Sudjelovali su:

Mladen Kuka – vođa ekspedicije

Željko Car

Krunoslav Mlačak

Krunoslav Golubić

Dražen Ostrman i

Ksenija Priselac.

 

Članovi ekspedicije

 

Ostvareni su ciljevi da se naznači pripadnost Mirka Seljana europskom krugu istraživača i ostavi sjećanje na njegov pothvat iz 1898., pothvat koji ga je i ponukao da krene dalje u svijet.

Ekspedicija je posjetila značajne europske lokalitete: muzej Ermitaž, Kelnsku katedralu, Atomij Bruxelles, Eiffelov toranj, Louvre i niz drugih.

 

Rusi dolaze

 

Rusi dolaze - Dražen Ostrman i Krunoslav Golubić u novim ulogama

Službeni naziv:Hawaii 2000.

Neslužbeni naziv: Havajski uspon

 

Na vrhu Mauna Kee

Na vrhu Mauna Kea

 

U siječnju i početkom veljače 2000. godine, Mladen Kuka i Mladen Strukan putuju na Havaje, gdje su boravili na otvorenom prvenstvu SAD u taekwondou. No, najveći dio puta iskoristili su za upoznavanje ovog otočja i ekspedicionističke pothvate.

Osim što su obišli otok Oahu, te poznatu luku Pearl Harbour i brdo Diamond Head, oni su se uputili na najveći otok arhipelaga Big Island, te su ispenjali najviši vrh Mauna Keu (4260 m). Tako je po prvi put na taj vrh došao i hrvatski barjak.

O putu na Havaje Mladen Kuka je napravio izložbu fotografija, te kraći video film o tome putovanju. Također, u fundusu je i predavanje uz dijapozitive.

 

 

Snijeg na Havajima

Službeni naziv: EKSPEDICIJA "GRAN PAJATEN 2001."

Neslužbeni naziv: Za Mirkom Seljanom u prašumu

 

Znak

 

Na četvrtoj iz serije ekspedicija trebalo je okončati projekt istraživanje je li Mirko Seljan prije pogibije u prašumi došao do otkrića drevnog prašumskog grada Gran pajatena. Glavni su ciljevi bili dolazak do Gran pajatena u nepristupačnim dijelovima pokrajina La Libertad i San Martin, te istraživanje u Limi. Ekspediciju su činila šestorica članova:

Mladen Kuka - vođa ekspedicije,

Mladen Postružnik - zamjenik, novinar,

Marko Prpić - logistika,

Krunoslav Mlačak,

Žarko Baždar i

Željko Car.

 

Ploča za Mirka Seljana

 

Raspored kretanja ekspedicije:

10. srpnja 2001. – Zrakoplovom u Limu, Peru,

do 19. srpnja – boravak u Limi, ishođenje dozvola,

do 26. srpnja – put do Pataza u Andama,

od 27. do 31. srpnja – prelazak preko Anda i prašumom u Gran Pajaten (30. srpnja oko podneva) i natrag do Pataza.

1. - 12. kolovoza – povratak u Limu preko Cajamarce i Pacasmaya i povratak u Hrvatsku.

U pripremi ekspedicije kontaktirali smo:

-         g. Alejandro Guerrero, najpoznatiji peruanskim istraživač, koji je sudjelovao u tehničkim pripremama ekspedicije, konzultirajući i gospodina Juan De Connincka čija je ekspedicija u iste te krajeve tragično završila, a spašen je samo on.

-         g. Branko Fištrović, počasni konzul RH u Limi, Peru, čovjekom ogromnog iskustva i veza u peruanskim vladajućim krugovima,

-         g. Marko Burin, predsjednikom "Zajednice Hrvata Dubrovnik" u Limi i mons. Drago Balvanović, crkvenim odličnikom u Limi, i drugim uglednim Hrvatima u Peruu,

-         Gene Savoy, američki istraživač, preko njegove suradnice gospođe LaCynde Gibson.

 

Sa Gene Savoyem

 

Ostvareno je:

-         prijelaz Anda konjima i pješice iz smjera Pataza do Grand Pajatena i time dovršenje puta tijekom kojeg je poginuo naš Mirko Seljan,

-         potvrđena je istinitost teze da je Mirko Seljan otkrivač grada u prašumi čime se naš istraživač uvrstio u istinske svjetske velikane istraživanja,

-         po prvi je put neka od ekspedicija CEIK-a dobila od Vlade Perua potvrdu da se radi o znanstvenoj ekspediciji.

 

Zid Gran Pajatena

 

 

Feljton

Službeni i neslužbeni naziv: Putovanje Zapadnom obalom SAD (Kalifornija – Arizona – Colorado - Nevada)

 

U siječnju 2001. na taj su put krenuli Mladen Kuka i Mladen Strukan. U nekoliko su tjedana obišli poznate lokalitete četriju američkih saveznih država: Dolinu smrti, Red Rock, rijeku Colorado, pustinjske predjele itd.

Iako na putu nije bilo planinarskih pothvata, velika kilometraža Sjevernoameričkim kontinentom i veliki broj posjećenih lokaliteta daje putovanju epitet ekspedicije.

 

 

 

Službeni naziv: Island 2002

 

Neslužbeni naziv: Na rubu polarnog kruga

 

Zašto Island? CEIK je želio doći u Polarni krug i osvojiti neke vrhove koje Hrvati baš i nisu osvajali, barem ne sa HR zastavom. To je i učinjeno u rujnu 2002.

Hvannadalsnukkur

 

Kretanje ekspedicije:

 

Nakon dolaska u Reykjavik i susreta s našim konzulom, ekspedicija se aklimatizirala na vulkanu Hekla.

 

Potom se krenulo na najveći europski ledenjak Vatna Jokul i izvršen je uspon na najviši vrh Islanda Hvannadalsnukkur.

 

Potom se obišlo otok na sjevernu stranu uz posjet Pingvelliru i otuda se brodom otišlo na otočić Grimsey unutar polarnoga kruga.

 

Ekspedicija je potom zaokružila krug, uz uspon na Sneffels Jokul.

 

Zalaz sunca na dalekom Islandu

Članovi ekspedicije:

Mladen Kuka, vođa ekspedicije, Mladen Strukan, Ivica Škot, Krunoslav Mlačak i Žarko Baždar.

Mladen Strukan pri usponu na Hvannadahlsnukkur

Feljton

Stranica 1 od 3