Ponedjeljak, Veljača 27, 2017

 

Branko Fištrović

U nekadašnjem konzulatu RH u Edificio Tiffany, ulica Pablo Bermudez, Lima

 

 

Kako pronaći najbitniju crtu u čovjeka kojeg više nema među nama? Možda bi u slučaju našeg Branka bilo jednostavno reći – blagost. On je bio jedan od onih pravih zanesenjaka – istraživač i putnik, pustolov života, a opet blag i skroman. Bio je odlučan, ali nikada grub. Dugo se potucao amazonskim dijelovima Perua, u službi raznih naftnih kompanija, rudario je na pet tisuća metara visine, nekoliko je puta bio bogat pa opet siromah...

Sjećam se našeg zadnjeg susreta – jedne prohladne večeri dočekao nas je u ulici Pabla Bermudeza u Limi, nosio je onu klasičnu kapicu Inka s naušnjacima i nekakav čudni pončo. Otišli smo na večeru, ali ne u kakav ugledni restoran, već u našem stilu. U prčvarnicu nekoga Kineza. Siroti Branko nije smio jesti, obolio je bio na želudac. Pretresli smo novosti iz Lime, prava hrvatska ćakula. Branko je i toga puta odlučio pomoći, bili smo se uputili na Gran Pajaten. I pomogao je, uložio je napore da nam osigura status znanstvene ekspedicije. I dok smo mi po povratku još sređivali dojmove, stigla je vijest da našeg Branka više nema. Otišao je skromno i jednostavno kako je i živio.

No, Branka se sjećam i iz drugih, boljih dana, kada je u Limi sjalo jarko sunce, a on bio dobre volje, nasmijan i onakav kakvog ćemo ga pamtiti – blag i prijateljski raspoložen. Vodio nas je po cijeloj Limi, od Santa Clare do Lincea, od muzeja do arhiva. Bio je doajen hrvatske zajednice u Limi, jedan od dva njezina najvažnija «kotača» uz našeg oca Dragu Balvanovića.

Često smo pričali o lokalnim običajima i navikama Peruanaca. I sjećam se, jednom je rekao, ali nimalo podsmješljivo: «Peruanci su vam poput djece. Rado se vesele, vjeruju, ali se i bore za svoje živote. Nije jednostavno imati veliku obitelj». I to je bio ključ tog famoznog Perua, zemlje tajni i legenda, zemlje opasnosti, misterija... Uz Brankovo toplo prijateljstvo ni ta zemlja nam nije odoljela.

Da, doista, Branka se nije moglo ne voljeti...

 

Brankovo posljednje počivalište