Ponedjeljak, Veljača 27, 2017

Početi veliko putovanje po Južnoj Americi 1998. doista je bilo najbolje s našim dobrim Jurom. Došao nam je kao ohrabrenje, kao poticaj. Žitelj južnih predgrađa čileanskog glavnog grada Santiaga, Jure živi kao taksist. Posla ima puno i nema ga kod kuće po cijeli dan. A njegov dom je skroman i malen, ali topao. Supruga i dvojica sinova primili su nas, osmoricu neznanaca (kampiralo se u dvorištu), zajedno smo par dana roštiljali, kuhali, pripremali i uživali. I razgledali taj prekrasni Santiago.

A Jure je cijelo vrijeme radio, ponekad otkidajući nešto svojeg vremena za razne obilaske. Tako je po prvi puta, iako je Hrvat koji govori hrvatski, posjetio i našu ambasadu i naš klub. Eto, tako je to: nema se vremena ni mogućnosti za sve.

A moram spomenuti i ovo: naš je Jure nećak našeg sugrađanina g. Nikole Gojanovića, obitelj je podrijetlom iz Šibenika, ali ju je Drugi svjetski rat razasuo svijetom (i po dosta grobnica). Ta obitelj prava je paradigma hrvatske sudbine 20. stoljeća.