Ponedjeljak, Veljača 27, 2017

Ideš po gradu i svi ti kažu: ako trebaš čamac – pitaj Sandera. I svi znaju da je Sander preko puta bolnice u Juanjuiju. I napokon dođeš kod Sandera. Kuća poput utvrde, zaprema cijelu cuadru. Otvara vrata, visok i crnokos bijelac, nimalo tipičan za ove krajeve. Pita odakle smo. «Iz Hrvatske». «Paisanos – zemljaci», kliče Sander i propušta nas u kuću. Odmah nudi svježim sokom prašumskoga voća i zove na roštilj u nedjelju. A nedjelja je sveta, i kada vas netko zove – to je nešto posebno.

I tako se nađosmo za makedonsko-peruanskim stolom u nedjelju: malo mesa, malo riba i puno povrća. Prekrasno dvorište i sjećanje na oca Makedonca koji je ovdje stigao iza velikog rata prije 60 godina.

Šestero ih je djece, jedino je Sander ostao u Peruu. Ostali su u Americi. A kompanija koju Sander vodi i od koje živi zove se «Šest je jedno». Simbolika velike obitelji, povezane tajnim vezama krvi.

I kaže naš Sander – «Nema problema». Tipična Balkanska, ali hvala mu i na tome. Doista, njegovi su ljudi odradili svoj dio posla.

Sander je imao strpljenja i dobre volje. I hvala mu.