Ponedjeljak, Siječanj 23, 2017

Naslov: KOSTI ISTRAŽIVAČA U PERUANSKOJ DIVLJINI

Kapetan Besley se vraća, smatra da su Seljan i O'Higgins pojedeni – Priča o novim gradovima Inka – Ekspedicija se spustila 4000 milja od izvora do ušća Aamazone

 

Tekst:

Ekspedicija kapetana J. Campbell Besleya iz Londona i San Francisca, koja je iz Lime prodrla u divljinu i spustila se 4000 milja niz rijeku Amazonu od izvora do ušća, kod grada Para u Brazilu, vratila se jučer linijskim brodom Byron kompanije Lamper & Holt sa Trinidada.

Kapetan Besley priča o otkriću tri prelijepa grada Inka u divljoj prašumi u koju bijelac još nije stupio nogom; o borbi sa indijancima u zasjedi; o dnevnom susretanju bolesti, opasnosti i smrti. Rekao je i o prašumskoj potrazi za nestalom Cromer – Seljanovom ekspedicijom, te o pronalasku bedrene kosti za koju se vjeruje da je ostatak Mirka Seljana i Patricka O'Higginsa, koji su kako vjeruje kapetan Besley, postali žrtvama kanibala nakon što ih je izdala indijanka koju je Seljan poveo u divljinu.

Ekspedicija kapetana Besleya krenula je odavde (New York, op. prev.) 19. srpnja (misli se na 1913. godinu, op. prev.), te je putem Paname otišla u Limu. Sastojala se od kapetana Besleya, umirovljenog časnika britanske vojske, koji je već vodio nekoliko ekspedicija u raznim dijelovima svijeta, J. K. Holbrooka, zaposlenika filmske kompanije Pathe Freres (braća Pathe), koji je snimio film na ekspediciji, F. Eugene Farnswortha iz Bostona, predavača i umjetnika, Franklina B. Coatesa, redatelja filma, fotografa A. Galaida iz Bostona te Jerry W. Dunna iz Londona, botaničara. Preostala dva člana ekspediciju su čekali u Limi. George Shoup, rudarski inženjer te Reginald Leonard, stručnjak kojeg je angažirala peruanska vlada kako bi istražio muhu Uta, te bolesti i štete koja ona nanosi u ovoj zemlji.

Upravo to je navelo kapetana Besleya da organizira ovu ekspediciju, kako bi se proučila ta muha i da se ulovi dosta primjeraka. Muha Uta može se u najvećem broju naći u dolini Chenchamayo, na visinama od 5 do 12 tisuća stopa, mali crni insekt koji podsjeća na običnu kućnu muhu, ali zaobljena trupa i sa većim nogama. Ugriz te muhe stvara vodenasti mjehur, ispod kojega djeluje otrov koji razjeda tkivo poput raka, sve dok cijela koža nije doslovce pojedena.

 

Bolest ih je odbila

Ekipa je otputovala vlakom preko Anda u Huancaigo, potom na magarcima i llamama u dolinu Chenchamayo, te potom preko planina u Serro de Pasco (misli se na Cerro de Pasco – op. prev.). Ovdje je malarija pogodila osam od jedanaest članova tako da su neki morali ovdje ostati, te su se poslije vratili u Limu. Vratili su se bolesni, a Leonarda je ugrizla Uta muha dok je bio u dolini Chenchamayo. Konje su napadali vampriski šišmiši sišući im krv.

Nakon ovako napornog treninga, Besley je poveo Holbrooka i Coatesa na još opasnije putovanje u zemlju Inka, te su se spustili na jug parnim brodom do Mollenda. Prekrasna cesta Inka, napravljena od kamenih blokova, široka dva metra i duga 1500 milja vodi ravno do Cuzca, a lijepa je kao da je sagrađena sada a ne prije tisuća godina. Nakon četiri dana jahanja došli su u Ollantaytambo i Machu Picchu, nedaleko od kojega su otkrili tri grada Inka, prekrivene raslinjem. Poglavica ovih mjesta, kako im rekoše indijanski vodiči, bio je Plateryoyoc. Grad je prekrivao tri četvorne milje, što je otkriveno kada je kapetan Besley prisilio nepovjerljive Quechue da raskrče prašumu.

«Pronašli smo champi, leguru dvije trećine srebra i jedne trećine zlata.» - kaže kapetan Besley – «dlijeta, polukružne noževe, čamce svih vrsta. Na mnogim predmetima bilo je bogatih ornamenata iako su ti prikazi mahom govorili o izopačenim moralnim i vjerskim nazorima».

«Bili smo prvi bijelci u tim gradovima na visini od oko 9 tisuća stopa. Tri smo tjedna tamo istraživali, a naši su indijanci bili zapsoleni lopatama i krampovima još dugo poslije. Našli smo prekrasna mjesta Inka i rase koja je starija od njih, sa prostorijama večima od najvećih hotelskih prostora koje imamo danas. Bili su tu i povijesni zapisi na način Inka – putem čvorova i hijeroglifima koji su stari barem 10 do 20 tisuća godina. Otkrili smo zgrade veličanstvenije od bilo koje današnje, čak i od zgrade Parlamenta u Londonu, ili drugih državnih zgrada po svijetu. Bila je to ukrašena arhitektura, ali bez stupova i terasa. Našli smo kamen težine oko 300 tona, koji je dovučen radi gradnje i bio je očito rezan nekom pilom. Vidjeli smo utvrđena vrata, te nasipe duge četrdeset i pet milja, koji su sprečavali poplavu. Gradovi su bili sagrađeni visoko na stijenama, i sve su te utvrde, sa kojih se moglo bacati kamenje na neprijatelja, bile povezane podzemnim tunelima».

 

Potraga za izgubljenom ekspedicijom

Ekspedicija se vratila u Limu, odakle je ponovno pošla na transkontinentalan put. Henry Clay Howard, ministar Sjedinjenih država u Limi, prema kapetanu Besleyu primio je telegram državnog tajnika Byrona u kojem ga je ovaj zamolio da potraži nestalu Cromer – Seljanovu ekspediciju.

Ekspediciju je vodio W.H.Cromer, nekada kadet u učilištu West Point, i William H. Page, srednjoškolski učitelj iz Chicaga, te je prema riječima Besleya, ta ekspedicija pošla dvije godine ranije kako bi označila zemlju koju je dobila Peruvian - American Corporation. Kapetan Besley je obećao da će skrenuti sa zacrtana puta kako bi potražio nestale. No, pri tome je skoro izgubio svoje ljude.

«Bili smo između rijeka Ucayali i Huallaga» - kaže Besley – «u području koje nikada nisu posjetili bijelci». Naši su indijanci bili u strahu od susreta s domorocima. Nadzirali smo njihovu lojalnost čak i kada su spavali; puške su nam neprestance bile u rukama. Pri kraju tog dijela puta susreli smo jednookog mješanca u pratnji 29 indijanaca. Prišli su nam i razgovarali s našim indijancima, no sumnju mi je pobudilo to što nisu izgledali umorno od puta i nisu imali nikakve prtljage. Rekli su nam da je rijeka Huallaga ispred nas i potom su otišli.

Kako su naši indijanci pili s njima, izgrdio sam ih. Poslije se otkrilo da im je jednooki naložio da me ovdje ubiju. No, iako su naši indijanci dobili puške, kako bi odbili druge indijance, ipak im nismo dali dovoljno streljiva da izvrše tu nakanu.

Umjesto da slijedimo upute mješanca, slijedili smo ga i otkrili da se trag račva. Odostraga, gdje je bio logor koji je čuvao Dunn, čuli smo pucanj. Bila je to Dunnova puška. Slijedili su pucnjevi starinskih pušaka kave su imali ljudi iz mješančeve ekipe. Uslijedilo je komešanje u grmlju. Raspalili smo po njima iz svega što smo imali, pa je kretanje prestalo. Uradili smo dobar posao. Kasno te noći došli smo na rijeku Huallagu, udaljenu 12 milja.»

 

Kosti istraživača nađene

«Sedam smo dana plovili nizvodno do ušća Huayabambe, a potom, nakon još četiri dana, došli smo do indijanskog naselja Pachiza. Tu smo saznali da se za Seljanovu ekspediciju posljednji puta čulo u selu Geleche (Jelache – op. prev.). U tom smo selu susreli indijanku imenom Herminia Moldenaro (Herminia Maldonado – op. prev.). Ona je bila Seljanova djevojka i pokazala mi je njegovo ljubavno pismo na španjolskom, koje nije mogla pročitati. Indijanci su mi rekli da je Seljan, kojeg je pratio rudarski inženjer Patrick O'Higgins, poveo sa sobom indijanku koja se zove Julienna (Juliana – op. prev.) Sa njom i još šest indijanaca otišao je gore na rijeku Marinjian (Maranon – op. prev.). Tri tjedna kasnije indijanci su se vratili i rekli da Seljan nije dobro postupao s njima i davao im hranu; tako su morali jesti zmije i bilje. Indijanka se pojavila u Geleche deset dana kasnije. Ispričala je da je jedne večeri napustila logor, te ju je medvjed potjerao na drvo. Rekla je da se smračilo, mjesec je izašao. Potom su se čula dva pucnja, a onda je opet nastala tišina. Kasnije je sišla s drveta i tčala kroz šumu sve dok nije došla u selo.

Nikada pri tom istraživanju nismo čuli za Cromera, samo za Seljana.

Krenuli smo iz sela Geleche sa indijancima i nakon što smo sedam dana slijedili Seljanovu stazu, probijajući se kroz raslinje, našli smo ljudske kosti oko 200 metara pored staze. Nevidljivi iznad nas u krošnjama, majmuni su se glasali a ptičice su cvrkutale. Zakopali smo kosti i stavili križ od grana iznad. Seljanove i O'Higginsove stvari, odjeća i oružje, devet mjeseci ranije su nađeni kod Iquitosa, indijanci su rekli da su to dobili razmjenom za gumu. I to je kraj priče. Nemam nikakve sumnje da su obojica bili ubijeni i pojedeni. Vidjeli smo čudne instrumente putem kojih indijanci pozivaju druge da im se priključe na ovakvim gozbama.»

Kapetan Besley će ostati u New Yorku nekoliko dana, a potom ide u Californiju igrati polo. U Englesku bi se trebao vratiti tijekom mjeseca travnja.

 

Original članka ovdje

Misteriozna slika je rijesena!

Je li ovo zadnja fotografija Mirka Seljana?

Mirko Seljan ?

U dokumentarcu Alejandra Guerrera "Los reynos del bosque", fotografija je korištena kao ilustracija priče o Mirku Seljanu. No, čovjek u bijelom i sa tipičnom kolonijalnom kacigom koju su koristili Englezi, je li to Mirko Seljan? Ili je ovo sličica iz filma kapetana Besleya? Misterij još uvijek izaziva pozornost istraživača...

No, CEIK je riješio i ovu nedoumicu. Uskoro objavljujemo identifikaciju slike i osobe u bijelom.

 


 

Tko je na slici?

PROČITAJTE OVDJE !