Ponedjeljak, Veljača 27, 2017

daniel vasquezSvjedočenje broj 1.

Daniel Vasquez

 

Svjedok je ispitan 2007. godine u dobi od 94 godine

Po gospodinu Exaltacion Rojas koji tumači riječi g. Daniela Vasqueza (njegov je otac sudjelovao u ekspediciji) bio je Mirko Seljan više od dva tjedna u Pachizi gdje je uzeo više seljaka za ekspediciju, koje je dodao na one koje je doveo iz Bellaviste.
Dana 10. travnja 1913. ekspedicija sastavljena od osam muškaraca otišla je iz Pachize do ušća rijeka Huayabamba i Jelache. Tu ih je čekao gospodin Eduardo Peña Meza, koji je u to vrijeme imao političku težinu. Nakon četiri dana putovanja, došli su na farmu Santa Barbara gdje ih je primio gospodin Antonio Lopez. Iz rijetkih zapisa toga doba vidi se da im je vlasnik plantaže dao svaku pomoć, u čemu je sudjelovao i g. Eduardo Peña Meza, koji je bio poznat po želji za pomaganjem ljudima.
Trebalo je šest dana da se ekspedicija pripremi u Santa Barbari (danas Dos de Mayo). G. Mirko Seljan tu je napisao pisma obitelji o ekspediciji i zanimljivo, u zaglavlju nije stavio Huayabambu već Jelache, iako je dobro znao gdje se nalaze.

Među njima je bila žena imenom Juliana Chispa, jedina osoba koja je znala put, ona je postala dio ove ekspedicije na preporuku Eduarda Pena Meza. Juliana je bila žena etniciteta hibita (hibitosa). Kako je rekao Eduardo Pena Meza, zatečena je kad se kupala s grupom hibitosa, oni su pobjegli a ona nije mogla jer je imala ranu na nozi. Don Eduarda je zainteresirala njezina priča o ovim planinama, iako je slabo govorila španjolski, Don Eduardo je na kraju ostao s njom, a pomalo ju je i naučio španjolski.
Od dolaska ekspedicije u područje rijeke Huayabamba, počelo se pričati o silnom bogatstvu koje su nosili. Od posjeda Santa Barbara grupa je narasla na ukupno sedamnaest ljudi i Julijana je bila službeni vodič. Nakon dva dana stigli su u kanjon Huansanache, od ovog mjesta su nastavili hodati do točke koju su nazvali “crisneja” gdje su postavili kamp.
"Sve je bilo dobro do tog mjesta." - kaže Exaltacion Rojas - "Gringo se volio igrati sa svojim psom, bio je to pas kojeg su donijeli kada su došli ..." - Rojas zastaje -"Kažu kako je pas bio dosta divalj, te je dosta zagnjavio seljake iz pratnje."
Od ove točke Seljan je uzeo smjer za koji je mislio da vodi u Trujillo. Domorotkinja Juliana mu je rekla da tom stazom neće nikada neće doći kamo želi, ali istraživač je imao puno nepovjerenja i oslanjao se na svoj instinkt u snalaženju na terenu.
Seljan je ignorirajući Julianu odlučio napustiti smjer kojim su krenuli, te su nakon dvadesetak dana napornog putovanja došli na rijeku  Jelache. Zapravo su napravili krug koji ih je doveo blizu mjesta polaska.

U Seljanu se stvarao očaj ne znajući što učiniti, a zalihe hrane su bile pri kraju.
"Kada su došli na područje poznato kao Bombonaje, gringo Seljan je slomio nogu, druga je također bila vrlo loša, kazao je da ne može hodati." Svjedoči gospodin Daniel Vasquez (proveo djetinjstvo i dio mladosti s obitelji Don Eduarda Peña Meza).
Exaltacion Rojas kaže: "Vidjelo se da više nije mogao hodati, odlučio je da neće nastaviti, rekao je da se otvore porculanske posude u kojima je bio novac. Potom je naredio da se svi isplate i da odu. Potom je svatko radio svoju splav za spuštanje nizvodno. Julijana je gledala s vrha stabla i čula tri pucnja. Nitko se nije vratio, već su svi dalje odlazili prema svojim kućama."
Poslije se je službeno reklo da su počinili samoubojstvo. Jedini iskaz dala je Juliana Chispa, u svojoj potpisanoj izjavi kao Juliana Rodriguez Cartagena.
Tijela nisu nikada pronađena, apsolutno ništa, pričalo se da je 1914. njegov brat došao u potrazi za ostacima te ga pronašao, ali nitko ne zna ništa o tom navodnom posjetu.
"Don Eduardo Pena Meza nikada nije govorio o ovom pitanju otvoreno, znamo samo ono što su nam rekli, ali ništa drugo, uvijek su vrlo malo komentirali o tom pitanju.  Razgovarali su oni koji su znali samo između sebe, ali nas, koji smo bili mladi u to vrijeme nije bilo dozvoljeno slušati, a Julianu se ne može pitati ništa jer ona nikad nije govorila o stvarima koje je Don Eduardo Pena Meza zabranio." – kaže Daniel Vasquez.

 

Daniel Vasquez

 

Napomene:

-         svjedočenje je prevođeno sa španjolskog, a uz to i g. Daniel Vasquez zbog životne dobi govori nejasno, uz jaki lokalni dijalekt. Zato je tekst svjedočenja napisan kako je prikazano,

-         iz svjedočanstva se vidi da pratnju nisu sačinjavali nikakvi indijanci, već građani iz mjesta Bellavista i Pachiza, kao i ljudi koje je dao g. Antonio Lopez, a svi su bili poznati,

-         iz svjedočenja se vidi važna uloga Eduarda Pena Meza, koji nije putovao s ekspedicijom,

-         lokalitet Crisneja ne postoji kao toponim, prijevod značenja riječi jest “krov od lišća”, dakle nastamba kakva se jednostavno može sagraditi u prašumi, a koja može biti bilo gdje,

-         put od mjesta Crisneja je nejasan, jer opis kaže da su slijedili kanjon, ali se ne navodi koji – Huayabambe ili kojeg potoka koji su ovdje pritoke (poput potoka Pichko),

-         lokalitet Bombonaje postoji na tijeku rijeke Jelache, iznad mjesta Jesus de Pajaten, odnosno ušća rječice Pajaten i rijeke Jelache,

-         tijek rijeke Jelache po satelitskim kartama doista vodi do mjesta Bolivar, koji je bio stvarni cilj ekspedicije (a ne Trujillo), te tako ispada da je Seljan bio u pravu,

-         najbitnija pojedinost svjedočenja jest činjenica da je Mirko Seljan slomio nogu i da nije mogao hodati. To je bio velik problem u tako udaljenom kraju, u vrijeme visokog vodostaja,

-         trajanje putovanja prilično se podudara sa nalazima povjesničara Ocampa,

-         zanimljivo je da nema svjedoka da je Stjepan Seljan došao u potragu za bratom,

-         zanimljivo je i zašto Mirko Seljan antedatira pisma na 31. ožujka, iako je 10. travnja izašao iz Pachize, te zašto kao lokaciju navodi mjesto Tingo Jelache, a ne plantažu Santa Barbara? Zašto pisma nije odaslao iz Pachize?

-         Zanimljivo je da se Julijana Chispa (a chispa znači iskra, dakle nadimak) ovdje naziva pravim imenom,

-         na kraju, evidentno je da valja potražiti pisano sjećanje Eduarda Pene Meze, a koje će biti izuzetno teško naći, ako uopće postoji. On je navodno tek krajem dvadesetih godina uspio proći putem kroz prašumu.

 

Satelitski smještaj

Misteriozna slika je rijesena!

Je li ovo zadnja fotografija Mirka Seljana?

Mirko Seljan ?

U dokumentarcu Alejandra Guerrera "Los reynos del bosque", fotografija je korištena kao ilustracija priče o Mirku Seljanu. No, čovjek u bijelom i sa tipičnom kolonijalnom kacigom koju su koristili Englezi, je li to Mirko Seljan? Ili je ovo sličica iz filma kapetana Besleya? Misterij još uvijek izaziva pozornost istraživača...

No, CEIK je riješio i ovu nedoumicu. Uskoro objavljujemo identifikaciju slike i osobe u bijelom.

 


 

Tko je na slici?

PROČITAJTE OVDJE !