Ponedjeljak, Veljača 20, 2017

Pročitajte ovo i sami zaključite koja je razlika između dosadašnjih pogleda na Seljane i novih otkrića i spoznaja. Napominjem da je ovo samo dio podataka na kojima se još radi...

 

  1. Prema peruanskim izvorima i na temelju opisa koji je iznio povjesničar Ocampo otkrili smo da je točan datum smrti Mirka Seljana 12. svibnja 1913. godine. Već je bilo poznato da je zadnja pisma Mirko poslao iz sela Tingo Jelache na rijeci Huayabambi dana 31. ožujka te iste godine,
  2. Postoje vrlo ozbiljne indicije da braća Seljan nisu bili dvojica naivnih mladića koji su krenuli u šetnju po svijetu. Sve upućuje na zaključak da je Mirkov boravak u Sankt Peterburgu bio poticajan za odlazak upravo u rusku interesnu sferu Afrike - Etiopiju. Također, izobrazbom i sposobnostima braća Seljan bili su točno po mjeri ljudi koji su se brinuli za ruske interese u tom dijelu svijeta.
  3. Braća Seljan su u Africi razgraničili neovisnu Etiopiju i englesku koloniju Keniju i time se obilno zamjerili Englezima. Do sada se mislilo da je jedini uzrok za odlazak iz Afrike želja da oružano potpomažu borbu Bura protiv Engleza. No, uspostava čvršće granice bila je daleko opasnije djelo. Tu su seljani nastavili djelovanje ruskih misija.
  4. Nekadašnji vojni logor Seljana – Seljanville – i danas je granična postaja etiopske vojske. Štoviše, to je iznimno važna točka na tromeđi Sudana, Kenije i Etiopije i strateški nadzire ravnicu sjevernog dijela jezera Rudolf.
  5. Otkrili smo da se Seljanville, koji se nekada nalazio na obalama jezera Turkana, danas nalazi oko pet kilometara od obale jer estuarij rijeke Omo zalazi sve dublje u jezero koje se povlači prema jugu.
  6. Nepobitno smo utvrdili da su braća Seljan u Peruu htjela osnovati koloniju naših iseljenika u dolini Huayabambe, te da su u ugovorima inzistirali na što većoj zemljišnoj površini koju bi dobili po završetku posla. Mirko to neskriveno bilježi u svojim zapisima.
  7. Utvrdili smo da posljednja ekspedicija nije bila ekipa podijeljena u dva dijela, koja su se trebala spojiti uz Huallagu, već se radilo o dvije različite ekspedicije koje su svaka sa svoje strane Anda probijale stazu. Obje ekspedicije su stradale, dobili smo detaljnije podatke o mjestima stradanja, te arhivu članaka iz toga vremena.
  8. Stradanje Mirkove ekspedicije bilo je rezultat pogrešnih procjena, gubitka orijentacije, kao i vremenskih prilika, te da nikada nisu nađeni identificirani ostaci tijela njezinih članova, kao ni velika većina stvari koje su im pripadale.
  9. Da plemena Hibitos i Cholones nisu ljudožderi, pa su svi opisi ispijanja mozga iz lubanje jednostavno - senzacionalizam bez utemeljenja.
  10. Da je Mirko Seljan prije smrti najvjerojatnije znao za jedan a možda i više drevnih gradova sakrivenih u prašumi iznad Huallage i Huayabambe. Također, on je priznat u peruanskoj literaturi kao "mogući otkrivač Gran Pajatena".
  11. Da slapova Sete Quedas ili El Salto del Guayra koje su Seljani opsežno opisali danas više nema zbog gradnje hidrocentrale Itaipu.
  12. Da ostaje nerazriješen misterij karte područja Huallage koja se danas čuva u Londonu, veza sudbine Mirka Seljana i pukovnika Fawcetta, engleskog istraživača, kao i britanskog pilota kapetana Dyotta čije istraživanje povezuje obojicu istraživača koji su stradali u prašumama Južne Amerike.
  13. Po svemu sudeći, jedini koji je dosita istraživao sudbinu Mirka Seljana, a za što postoje materjalne potvrde, jest kapetan Besley.
  14. Da je Stjepan Seljan umro u Ouro Pretu od raka, napušten od obitelji. Također, prema vlastitoj želji, nema groba, a posmrtni se ostaci nalaze u kripti u podu jedne od 72 crkve gradića Ouro Preto i nisu obilježeni imenom!

 

Stevo Seljan